Možda mislite da vas kašičica šećera košta samo nekoliko kalorija – ali niste u pravu. Šećer ubrzava starenje! O tome kako proces glikacije menja kožu, krvne sudove i mozak, i šta možemo da uradimo da ga usporimo, piše dr Andrey Novikov.

Danas je teorija glikacije proteina jedna od najdiskutovanijih u medicini. Ona objašnjava kako višak šećera u organizmu dovodi do oštećenja tkiva, ubrzavajući procese starenja. Među brojnim hipotezama o starenju organizma, ona zauzima posebno mesto.

Popularnosti ove teorije doprinosi činjenica da povezuje osnovne biohemijske mehanizme sa kliničkim manifestacijama sa kojima se lekari svakodnevno susreću. Glikacija se posmatra kao proces koji određuje kvalitet starenja i dužinu života.

AGEs – nevidljivi neprijatelji

Zahvaljujući prikupljenim podacima, može se reći da su upravo krajnji proizvodi glikacije (AGEs — Advanced Glycation End Products) "nevidljivi neprijatelji" koji igraju ključnu ulogu u oštećenju tkiva i ubrzanju starenja. Popularnost ovog koncepta ogleda se u tome što je proces glikacije univerzalan: zahvata gotovo sve organe i sisteme, a njegovi markeri mogu se lako izmeriti savremenim laboratorijskim i instrumentalnim metodama.

Savremene meta-analize pokazuju: nivo AGEs u tkivima direktno korelira sa rizikom od kardiovaskularnih bolesti i smanjenjem kognitivnih funkcija (Semba et al., 2010).

Šta je glikacija proteina?
Glikacija je neenzimatsko vezivanje molekula glukoze (ili drugih šećera) za proteine, lipide i nukleinske kiseline. Za razliku od fiziološke glikozilacije (koja se odvija uz pomoć enzima i reguliše rad proteina), glikacija je nasumičan i nekontrolisan proces. Ovaj proces dovodi do stvaranja stabilnih i praktično nepovratnih jedinjenja.

Posebno su podložni glikaciji proteini sa dugim vremenom poluraspada: kolagen kože, krvnih sudova i tetiva, kristalini sočiva. Upravo zbog toga se glikacija jasno ogleda u borama, gubitku elastičnosti kože i katarakti.

Brzina glikacije zavisi od nivoa glukoze u krvi: što je viši i duže se održava visok nivo šećera, to se aktivnije formiraju produkti glikacije. Utiču i drugi faktori: oksidativni stres, hronično zapaljenje, pušenje, gojaznost, niska fizička aktivnost.

Vremenom se formiraju tzv. AGEs, koji oštećuju proteine i narušavaju njihovu strukturu i funkciju. Zašto je to važno?

  • AGEs čine proteine tvrđim i manje elastičnim. Na primer, kolagen kože se "prepliće" proizvodima glikacije, što dovodi do gubitka elastičnosti i ubrzanog starenja kože.
  • AGEs oštećuju zidove krvnih sudova i vezuju se za njihove receptore (RAGE), izazivajući hronično zapaljenje. To povećava rizik od ateroskleroze, hipertenzije i kardiovaskularnih bolesti.
  • Pri visokom nivou glukoze u krvi proces stvaranja AGEs se ubrzava. Upravo zbog toga se AGEs smatraju jednim od ključnih faktora komplikacija dijabetesa: retinopatije, nefropatije, neuropatije.
  • AGEs se povezuju i s razvojem Alchajmerove bolesti, jer oštećuju proteine mozga i pojačavaju oksidativni stres.

Savremeni podaci: Istraživanje Stirban et al. (2013) pokazalo je da je kod pacijenata sa dijabetesom nivo AGEs u koži korelirao sa komplikacijama — retinopatijom i nefropatijom.

Spoljašnje manifestacije - koža kao ogledalo glikacije
Najupečatljiviji primer je starenje kože. Koža je najuočljiviji organ na kome vidimo dejstvo glikacije. Glikacija razara kolagen i elastin, što kožu čini manje elastičnom, smanjuje se njena zategnutost, pojavljuju se bore, koža poprima žućkastu nijansu, postaje mutna i suva, a mala oštećenja i rane sporije zarastaju.

Kod ljudi sa dijabetesom tipa 2 procesi glikacije su posebno izraženi, pa njihova koža često izgleda starije u odnosu na hronološki uzrast.

Istraživanje Pageon et al. (2014) pokazalo je da AGEs u dermi narušavaju strukturu kolagena, ubrzavajući starenje kože čak i kod ljudi bez dijabetesa.

Klinički primer: Žene sa povišenim nivoom HbA1c imaju izraženije bore i smanjenu elastičnost kože u poređenju sa vršnjakinjama sa normalnim nivoom glukoze.

Gde još dolazi do glikacije?
Glikacija nije samo kozmetički problem. AGEs proizvodi oštećuju najvažnije strukture organizma:

  • Kardiovaskularni sistem — zadebljanje i gubitak elastičnosti krvnih sudova, povećan rizik od ateroskleroze, koronarne bolesti srca i hipertenzije.
  • Oči — razvoj katarakte usled oštećenja proteina sočiva.
  • Bubrezi — razvoj dijabetičke nefropatije jedan je od klasičnih primera dejstva AGEs.
  • Mozak — oštećenje neurona, AGEs mogu da se vežu za proteine mozga, učestvujući u formiranju amiloidnih plakova kod Alchajmerove bolesti i razvoju kognitivnih poremećaja.
  • Lokomotorni aparat — ukočenost tetiva i zglobova posledica je promene strukture kolagena.

Dakle, glikacija nije samo estetski problem, već sistemski faktor starenja.

Zašto je to kritično za kardiovaskularni sistem?
Prema podacima SZO, kardiovaskularne bolesti vodeći su uzrok smrtnosti u svetu. Upravo se glikacija smatra jednim od glavnih mehanizama njihovog razvoja. AGEs oštećuju vaskularni endotel, podstiču zapaljenje, ubrzavaju kalcifikaciju krvnih sudova i narušavaju elastičnost arterija. Kao rezultat, stvaraju se pretpostavke za hipertenziju, koronarnu bolest srca, moždani udar.

Istraživanje Uribarri et al. (2010) potvrdilo je: kod ljudi sa visokim nivoom AGEs u ishrani (pržena i zgorela hrana) rizik od koronarne bolesti srca bio je povišen.

Kako se meri proces glikacije?
Danas su dostupne brojne metode procene koje omogućavaju otkrivanje rizika mnogo pre nastanka kliničkih komplikacija:

  • HbA1c (glikirani hemoglobin) — odražava prosečan nivo glukoze u poslednja 1-3 meseca.
  • Fruktozamin — odražava stepen trajnog ili prolaznog povišenja nivoa glukoze u poslednje 2-3 nedelje.
  • AGE-reader (kožna autofluorescencija) — savremena neinvazivna metoda koja procenjuje nakupljanje AGEs u koži.
  • Brzina pulsnog talasa — indirektna metoda koja odražava ukočenost krvnih sudova, povezanu sa procesima glikacije.

Primer iz prakse: kod pacijenata sa normalnim nivoom šećera, ali visokim AGEs fluorescentnim indeksom, otkriva se rana ateroskleroza.

Kako smanjiti glikaciju?
Potpuno zaustavljanje ovog procesa nije moguće, ali ga je moguće usporiti. Postoji nekoliko pravaca prevencije:

Kontrola glukoze

  • Ograničenje brzih ugljenih hidrata
  • Frakcionisana ishrana
  • Kontrola šećera kod pacijenata sa dijabetesom

Ishrana

  • Minimiziranje unosa proizvoda sa visokim glikemijskim indeksom
  • Smanjenje unosa pržene i karamelizovane hrane – Majarov efekat — stvaranje AGEs toplinskom obradom (potvrđeno u istraživanju Goldberg et al., 2004)

Fizička aktivnost

  • Redovna fizička aktivnost povećava osetljivost tkiva na insulin, smanjujući rizike glikacije; mišići aktivno troše glukozu, smanjujući njenu koncentraciju u krvi
  • Vežbe povećavaju osetljivost na insulin i smanjuju nivo AGEs (Yamagishi et al., 2012)
  • Kontrola težine; gojaznost povećava opterećenje metaboličkih procesa

Odbacivanje štetnih navika

  • Prestanak pušenja i konzumiranja alkohola. Oba faktora pojačavaju oksidativni stres i ubrzavaju stvaranje AGEs.

Savremena istraživanja i perspektivne strategije
Naučnici aktivno proučavaju lekove i supstance koje mogu da usporavaju glikaciju ili razgrađuju AGEs proizvode. Neki od njih su:

  • Karnozin — u kliničkom istraživanju (Hipkiss, 2019) pokazao sposobnost usporavanja nakupljanja AGEs.
  • Alfa-lipoinska kiselina — antioksidans, poboljšava metabolizam ugljenih hidrata i smanjuje oksidativni stres, usporava glikaciju proteina u organizmu.
  • Metformin — smanjuje stvaranje AGEs kod pacijenata sa dijabetesom (Ruggiero-Lopez et al., 1999).
  • Taurin — antioksidans sa metaboličkom zaštitom, indirektno utiče na glikaciju smanjujući nivo glukoze u krvi i poboljšavajući osetljivost na insulin, čime sprečava stvaranje krajnjih proizvoda glikacije (AGEs).
  • Razvijaju se čak i AGE-«zamke» (AGE-breakers) — supstance koje, za razliku od klasičnih antiglikacionih sredstava, ne sprečavaju stvaranje AGEs, već razgrađuju već formirane proizvode glikacije. Ovo je za sada više perspektivna ideja nego klinička praksa (npr. ALT-711, istraživanje Kass et al., 2001), ali pravac se aktivno razvija.

Savremena istraživanja i klinički primeri

  • Japanski naučnici su 2022. godine otkrili da je nakupljanje AGEs u koži direktno povezano sa rizikom od kognitivnih poremećaja i demencije.
  • U kliničkoj praksi, glikacija se posmatra kao jedan od najboljih "univerzalnih" biomarkera starenja.

Dakle, glikacija je sastavni proces starenja, ali njena brzina i izraženost u velikoj meri zavise od našeg načina života. Ona oštećuje kožu, proteine, krvne sudove i tkiva, ubrzavajući razvoj starosnih bolesti sa svim posledicama koje iz toga proizilaze.

Ali dobra vest je da se proces može kontrolisati: pravilna ishrana, fizička aktivnost, odbacivanje štetnih navika i perspektivne medicinske strategije zasnovane na najnovijim istraživanjima — zaista pomažu u usporavanju starenja.

Upravljajući procesom glikacije, dobijamo alat za aktivnu dugovečnost i možemo ne samo poboljšati kvalitet života, već i produžiti njegovo trajanje.

Upravljajući procesom glikacije, dobijamo alat za aktivnu dugovečnost i možemo ne samo poboljšati kvalitet života, već i produžiti njegovo trajanje.