Žudnja za večitom mladošću stara je koliko i sam čovek, a savremeno doba nam iznova donosi sve više i više načina da se tom idealu približimo – makar i prividno. Antiejdžing postao je nezaobilazni termin u svetu dermatologije i kozmetologije, pa svaki tretman, procedura i nega koriste priliku da uzmu svoje parče slave obećavajući upravo ovakvo dejstvo. S tim u vezi, ponovo su aktuelizovani senolitici, kao gotovo nov izum, koji je naučno osnovan i koji bi trebalo da daje rezultate kada je podmlađivanje organizma u pitanju. Iako već sam termin asocira na neki tajanstveni eliksir mladosti, reč je zapravo o jednostavnom procesu uklanjanja starih ćelija iz organizma, što deluje kao logičan mehanizam odbrane od starenja. O čemu je zapravo reč?

Šta su senolitici?

Senolitici su molekuli, odnosno supstance, koje imaju sposobnost da selektivno uklone stare ćelije iz organizma, a se nazivaju se još i senescentnim ćelijama. Ćelije imaju svoj životni vek, te senescencija predstavlja prirodni proces starenja ćelija, koje na kraju prestaju sa deljenjem i funkcionisanjem. Istovremeno, ostarele ćelije, s obzirom na to da se nakupljaju u telu, mogu postati izvor upalnih procesa i mogu negativno uticati na okolna tkiva. Upravo senolitici ovde stupaju na scenu, tako što stimulišu eliminaciju ovih disfunkcionalnih ćelija i na taj način poboljšavaju zdravlje, te usporavaju proces starenja.

Novo otkriće

Koncept senolitika prvi put je prepoznat u naučnom kontekstu početkom 2000-ih godina, kada je istražvać Dr Jan van Deursen sa Univerziteta u Minesoti izneo tezu da eliminacija starih ćelija može pozitivno uticati na zdravlje. Tadašnja istraživanja išla su u pravcu dejstva senolitika protiv osteoporoze, kardiovaskularnih bolesti i neurodegenerativnih bolesti. Do dan-danas, brojne studije su se razvile kada je reč o dejstvu senolitika u tretmanima protiv starenja i tzv. age-related bolesti, a prvo značajnije istraživanje ugledalo je svetlost dana 2016. godine, kada je otkriveno da pojedini senolitici zaista smanjuju broj senescentnih ćelija i da poboljšavaju zdravlje.

Svedoci smo ponovne aktuelizacije senolitika s obzirom na to da biomedicinska istraživanja nastavljaju da proučavaju veze između različitih bolesti koje se vezuju za starost i senolitika. Neke od karakterističnih bolesti starijeg doba poput Alchajmerove, dijabetesa, kardiovaskularnih bolesti zaista mogu biti preduhitrene dejstvom senolitika, što ćemo verovatno tek imati priliku da utvrdimo sa sigurnošću.

Istraživanja su još uvek u povoju i nisu dostigla svoju završnu fazu, tako da nije moguće sa sigurnošću utvrditi sve benefite, ali ni potencijalne nuspojave ovih supstanci. S druge strane, u svetu u kojem živimo, šta to može postati veći tržišni trend od lekova koji obećavaju dužu mladost i lepšu starost?

Kako deluju senolitici?

Senolitici imaju moć da selektivno deluju na stare ćelije, odnosno, drugim rečima – senolitici targetiraju specifične procese u senescentnim ćelijama, kao što su procesi koji omogućavaju njihovo preživljavanje i izbegavanje prirodne smrti. Deluju tako što mogu izazvati apoptozu, odnosno programiranu ćelijsku smrt ili indukovati odgovore koji dovode do uklanjanja ovih ćelija iz organizma.

Neka od poznatih terapijskih sredstava koja deluju kao senolitici uključuju lekove kao što su desatinib i quercetin, koji imaju moć da smanje broj starih ćelija i da poboljpaju funkciju pojedinih sistema organa.

Kome se preporučuju senolitici i da li su dostupni na tržištu?

Postoje indikacije da bi upotreba senolitika mogla biti korisna starijojo populaciji i svima onima koji pate od bolesti karakterističnim za starije doba. Ipak, ove supstance nikako se ne bi smele koristiti bez nadzora lekara jer njihovo dugoročno delovanje nije do kraja istraženo, a naročit oprez se savetuje onima koji pate od hroničnih bolesti, koji uzimaju redovnu terapiju, pate od alergija i slično.

Kada je reč o komercijalizaciji senolitika, ni ovde nismo došli do punog razvoja, tako da se neki od senolitika mogu naći u vidu suplemenata (pomenuti quercetin), dok sami lekovi kao što je desatinib i dalje podležu istraživanjima i nisu dostupni van eksperimentalnih studija i kliničkih ispitivanja. Kako tržište suplemenata ubrzano raste i razvija se, tako postoje i oni koji nude prirodne senolitike poput reservatrola i drugih flavonoida. Međutim, čak i upotreba ovih suplemenata ne bi trebalo da postane rutina pre savetovanja sa lekarom, s obzirom na to da i dalje ne postoji dovoljan broj kliničkih studija koje bi potvrdile njihovu efikasnost u uklanjanju senescentnih ćelija u ljudskom organizmu.

Senolitici u antiejdžing medicini i kozmetologiji

U antiejdžing medicini, senolitici očekivano obećavaju usporavanje starenja i podsticanje regeneracije kože, što znači i sporije boranje, i uopšte, podmlađeno stanje kože. To bi, međutim, značilo da se značajno menja i način na koji koža i tkiva stare. Da li to onda menja i tokove čitave antiejdžing industrije – ostaje otvoreno pitanje. Izvesno je da bi na ovaj način, uz pomoć senolitika, po svemu sudeći mogli da očekujemo sveobuhvatno usporavanje starenja koje svoje prve znake ostavlja upravo na koži. S tim u vezi, primena senolitika u antiejdžing medicini i kozmetologiji, naročito u kombinaciji sa drugim, aktivnim sastojcima, mogla bi zaista da bude game changer i da napravi revoluciju. Na ovaj način dobijamo nove standarde zdravlja, ali i lepote.

Prve kliničke studije na čoveku…

dale su obećavajuće rezultate, tako da ovi molekuli pretenduju da postanu eliksir mladosti. Jedno od ispitivanja na čoveku sprovedeno je i od strane Nikolasa Musija, sa timom istraživača sa Univerziteta u Teksasu, koji su se posvetili pacijentima obolelim od plućne fibroze. Koristeći lekove protiv lekukemije, sa idejom da se stare ćelije uklone, postignuti su zadovoljavajući rezultati pri čemu su se pacijenti osećali bolje, bez značajnih nuspojava, što je dalo vetar u leđa budućim istraživanjima. Tako su usledila ispitivanja na pacijentima koji pate od osteoartritisa, gde je rezultat nakon ubrizgavanja u obolelo koleno takođe bio zadovoljavajući. Ipak, ako je verovati dosadašnjim istraživanjima, ovi lekovi bi mogli biti primenjivani isključivo na mesečnom, eventualno nedeljnom nivou kod ljudi starije životne dobi, dok kod mlađe populacije ovaj lek ne bi imao puno dejstvo zbog nedostatka senescentnih ćelija.

Ostaje da se vidi šta će nam (farmaceutska) industrija novo doneti u narednim godinama i decenijama, kao i to da li smo na putu da dokučimo tajnu starenja posle toliko (svakodnevnih) pokušaja.

Senolitici su molekuli koji deluju protiv tzv. zombi ćelija – starih ćelija koje se zadržavaju u organizmu i prouzrokuju različite tegobe i bolesti

Istraživanja senolitika još uvek nisu dostigla željeni nivo koji bi ih komercijalizovao premda su prva istraživanja izvršena na čoveku dala pozitivne rezultate

Ostaje pitanje da li smo na putu novog trika farmaceutske i industrije lepote ili zaista možemo očekivati da (konačno) usporimo starenje uz pomoć čarobne pilule