Masna koža je jedan od tipova kože koji umeju da budu problematični po pitanju svakodnevne nege, ali i zbog nuspojava koje naročito smetaju ženama. Svaki tip kože poseduje određeni stepen masnoće, neophodne za njenu optimalnu elastičnost, međutim, ovde je reč o višku masnoće koja se luči i koja može biti uzrok dermatoloških i estetskih problema sa kožom lica. Lojne žlezde, zadužene za lučenje sebuma (sebum – prirodna masnoća kože), u slučaju masnih tipova kože preterano su aktivne i čine da lice prosijava čak i ispod mejkapa. S obzirom na to da lice gotovo konstantno deluje kao da je tek umiveno, dolazi i do čestih pogrešnih koraka u nezi masnog tipa kože te se insistira na njenom sušenju i smanjenju hidratacije – što se ispostavlja kao potpuno nepravilan pristup koji uglavnom pogoršava stanje kože.
Uzroci i karakteristike
Uzroci nastanka masne kože mogu biti razni – od genetskih faktora, hormonskog uticaja (pretežno testosterona), preko sezonskih, vremenskih promena, neadekvatne nege, pa sve do ishrane i starosne dobi. Rad lojnih žlezda vremenom se usporava, stoga masna koža jeste karakterističan problem mladalačke kože, no iako je uvreženo mišljenje da se protiv nje bore tinejdžeri i adolescenti, prava istina je da se masna koža lica može javiti bilo kada. Zbog toga, nije retkost da se pojavi i u zrelim godinama života, a u tom slučaju najčešće između 40. i 50. godine, što se kod žena poklapa sa periodom menopauze i hormonskih promena.
Neke od glavnih karakteristika masne kože, osim prekomernog lučenja sebuma i efekta neprirodnog sjaja lica, jesu i proširene pore u kojima se skladište nečistoće, zatim miteseri i različiti oblici akni, a koji nastaju kao posledica prekomerne masnoće i nečistoća. Masna koža uglavnom je bleda ili žućkaste boje. Osim toga, najproblematičniji delovi lica u tom smislu su čelo, nos i brada, odnosno dobro poznata T-zona u kojoj su ovi simptomi najvidljiviji. Masna koža uglavnom ne zadržava šminku, tako da se mejkap vrlo brzo skida sam od sebe, gruba je i puna na dodir i slabo je prokrvljena.
Mogu se izdvojiti dva podtipa masne kože. Jedan je zejtinjav i odlikuje ga previše sebuma i preterano sjajna koža, dok je drugi zrnast i karakteriše ga bubuljičava koža usled nemogućnosti sebuma da izbije na površinu. Zrnasti podtip masne kože je često prekriven mitiserima i bubuljicama, grub je na dodir, te zapravo odaje utisak suve kože.
Interesantno je da, iako na prvi pogled deluje kao prekomerno hidrirana, suva koža zapravo vapi za hidratacijom i često je prati osećaj svraba ili suvoće, a naročito nakon čišćenja. Ono što je dobra strana masne kože, jeste činjenica da je manje podložna borama te da su znaci starenja na ovom tipu kože manje vidljivi u odnosu na druge.
Adekvatna kućna nega
Prva asocijacija na negu masne kože svakako je – eksfolijacija. Drugim rečima, adekvatan piling i ljuščenje odumrlih ćelija sa površine kože lica mogu imati blagotvorno dejstvo i na duže staze ublažiti problem sijanja lica. Kako smo već napomenuli, suvoj koži zapravo nedostaje hidratacija, naročito u površinskom sloju kože, zbog čega se može desiti da je praćena crvenilom, ljuspicama i sličnim pojavama koje postaju učestalije sa hladnijim vremenom, što je razlog više za eksfolijaciju, ali i za hidrataciju. Krenimo redom.
Čišćenje masne kože trebalo bi da obuhvata proizvode za umivanje bez sulfata i bez ulja, a obogaćene pojedinim kiselinama kao što su laktična, glikolna ili salicilna. Poželjno je da čistači budu gelaste ili penušave strukture, no svakako bi najpre trebalo obratiti na njegov sastav. Ni u kom slučaju ne bi trebalo čistiti masnu kožu sapunom, koji će je dodatno dehidrirati. Nakon čistača, korak koji se ne preskače u slučaju masne kože jeste tonik, koji će ukloniti ostatke sredstva za umivanje i pripremiti kožu za naredne korake u rutini. Tonici takođe mogu imati eksfolijantno dejstvo (kada su na bazi pomenutih i drugih kiselina), ali i umirujuće i hidrirajuće dejstvo koji pritom sužavaju pore i uklanjaju masnoće (poput onih na bazi hamamelisa ili zelenog čaja).
Kada su u pitanju nešto jači, koncentrovaniji proizvodi, logičan izbor u svakodnevnoj rutini su, naravno, serumi, a masna koža će voleti one koji daju efekat blagog pilinga. Takvi su serumi na bazi AHA i BHA kiselina, koji aktivno uklanjaju odumrle ćelije i sprečavaju začepljenje pora.
Kao završni korak dnevne rutine, dolazi hidratantna krema, koja bi trebalo da bude lagane teksture, nikako teška i masna, te na bazi hijalurona, aloje i drugih laganih hidrirajućih sastojaka.
Profesionalni tretmani protiv masne kože
Naravno, u rukama stručnjaka je svaki problem sa kožom rešiv, pa ukoliko postoje ozbiljnije tegobe izazvane masnom kožom poželjno je konsultovati dermatologa i estetičara.
Jedan od osnovnih tretmana koji se primenjuje kod ovog tipa kože svakako je komedoekspresija, odnosno ručno ceđenje, kako bi se koža oslobodila mitesera, bubuljica i akni. Pored toga, na masnu kožu će odlično delovati brojne vrste i oblici pilinga koji se mogu vršiti pomoću kiselina (u okviru hemijskih pilinga) ili aparaturno, što zavisi od individualnog problema i trenutnog stanja kože.
Hemijski pilinzi su jedan od najpopularnijih tretmana za svaki tip kože, koji dokazano deluju na ujednačavanje tena i izbalansirano stanje. U zavisnosti od problema koji se tretira, postoji nekoliko vrsta ovih pilinga – površinski, srednji i duboki, koji se međusobno razlikuju po intenzitetu dejstva tako da svako stanje kože zahteva drugačiji tip pilinga. Masna koža često zahteva piling srednjeg nivoa, koji obuhata celokupnu strukturu epidermisa do bazalne membrane. S obzirom na nešto intenzivnije dejstvo ovog pilinga, moguće su i nuspojave koje mogu potrajati i do deset dana, u vidu ljušćenja kože, no sve to u svrhu oslobađanja površinskog sloja od odumrlih ćelija, bolje cirkulacije unutar kože i na kraju – izbalansiranog rada lojnih žlezda.
Savremene verzije pilinga dobile su i aparaturno pojačanje, stoga mehanički piling sada ima dugoročnije i efikasnije dejstvo. Ovde spadaju mikrodermoabrazija, potom tretmani dermapenom, ultrazvučni pilinzi, tretmani na bazi visokofrekventnih struja koje sužavaju pore i drugi. Ovi tretmani mahom su kombinovani sa preparatima na bazi aktivnih sastojaka koji se putem aparaturnih nastavaka dopremaju do dubljih slojeva kože i na taj način deluju na kožu iznutra, pokrećući različite procese u dermisu koji dugoročno mogu dovesti do rešenja problema masne kože.
Make-up trikovi za masnu kožu
Takozvano prosijavanje lica ispod šminke je učestali problem kod masnog tipa kože, ali postoji nekoliko trikova koji će preduprediti ovu pojavu i zadržati šminku. Pre nanošenja pudera, koji mora biti pažljivo odabran, lagane teksture koja ne zapušava pore, savetuje se nanošenje prajmera za hidrataciju kože, ublažavanje vidljivosti pora, stvaranje svilenkastog mat efekta na licu i održavanje dugotrajnosti pudera. Prajmeri ostavljaju tanak film na površini koji u optimalnoj meri čuva vlažnost kože, a postoje i oni obogaćeni posebnim filterima koji će ukloniti eventualno crvenilo izazvano irtiacijama ili ljušćenjem kože.
Nakon što je puder aplikovan, sledeći korak u borbi protiv preteranog sjaja lica jeste setovanje lica, koje se postiže za to namenjenim praškastim ili puderima u kamenu i nanose se sunđerom ili uobičajenom četkom za pudere ove vrste. Setovanje lica sledi nakon tečnog pudera i korektora, a pre rumenila, bronzera, maskare i drugih proizvoda. Ovi puderi će koži dati završni, mat efekat, prikriti nedostatke (u slučaju masne kože, to su proširene, vidljive pore, bubuljice, miteseri), ali i fiksirati šminku. Važno je da puderi za setovanje budu ili bezbojni ili za nijansu svetliji od tečnog pudera kako krajnji rezultat ne bi bio pojačana boja na licu. Prilikom setovanja, posebnu pažnju trebalo bi obratiti na one delove koji najviše prosijavaju, a to je T-zona.
Za kraj uspešnog mejkapa, tu je fiksator, koji se najčešće nalazi u vidu spreja, a ima zadatak da učvrsti celokupni mejkap, a masnoj koži odgovaraće oni koji daju mat završnicu.
Ono što je veoma važno za masnu kožu, jeste redovno čišćenje četkica i sunđera koji se koriste za aplikovanje šminke, s obzirom na to da su ovi aplikatori veliki izvor nečistoća koje mogu dodatno zapušiti pore i pogoršati stanje kože lica.
Ustaljeno mišljenje je da je masna koža tinejdžerski problem, a nije retkost da se pojavi i između 40. i 50. godine života, što je kod žena uslovljeno hormonskim promenama
Zabluda je da masnoj koži nije potrebna hidratacija – naprotiv, ovaj tip kože često može biti dehidriran na samoj površini zbog čega se javljaju ljušćenje i perutanje
Nega masne kože lica podrazumeva redovnu eksfolijaciju, koja se može primenjivati i u kućnim uslovima, uz preparate na bazi AHA i BHA kiselina



