Regenerativna stomatologija menja način na koji razmišljamo o lečenju – cilj više nije samo nadoknaditi ono što je izgubljeno, već, kad god je moguće, sačuvati i obnoviti kost, desni i druga prirodna tkiva. Sa timom PIN Dental Lab razgovaramo o tome šta danas možemo da regenerišemo, zašto prirodan izgled osmeha počinje mnogo pre izrade krunice i da li ćemo jednog dana moći da obnovimo i sam zub.
Kada kažemo regenerativna stomatologija, na šta zapravo mislimo? Šta danas možemo da obnovimo – kost, desni i potporna tkiva – a šta još uvek ne možemo?
Dr Teodora: Kada govorimo o regenerativnoj stomatologiji, više ne mislimo samo na nadoknadu onoga što je izgubljeno, već i na mogućnost da pomognemo organizmu da deo sopstvenih tkiva obnovi. Danas se to pre svega odnosi na kost, desni i druga tkiva koja okružuju i podržavaju zub. U tu svrhu koristimo različite metode i materijale – od materijala za nadoknadu kosti i membrana, preko preparata dobijenih iz krvi samog pacijenta, do određenih bioloških materijala i laserskih protokola koji mogu doprineti lečenju i zarastanju. Potpuno nov, prirodan zub još uvek ne možemo da stvorimo, ali su mogućnosti očuvanja i obnove tkiva danas mnogo veće nego ranije.
Šta se dešava sa kosti i desnima kada izgubimo zub? Koliko brzo počinju promene i zašto je važno da ne čekamo predugo sa nadoknadom zuba?
Dr Teodora: Kada izgubimo zub, promene u kosti i mekim tkivima počinju praktično odmah. Kost koja je ranije podržavala koren zuba više nema istu funkciju i počinje fiziološki da se remodeluje, odnosno da gubi deo svog volumena. To je naročito izraženo u prvim mesecima nakon vađenja zuba, zbog čega je veoma važno kada ćemo i na koji način planirati njegovu nadoknadu.
Jedna od mogućnosti koju danas imamo jeste imedijantna ugradnja implantata – ukoliko postoje odgovarajući uslovi, zub se vadi i implantat postavlja u istu alveolu, tokom iste hirurške procedure. Na taj način možemo skratiti ukupan period terapije i broj hirurških intervencija, a istovremeno raditi i na očuvanju konture mekih tkiva. To upravo znači da tokom jedne intervencije možemo izvaditi zub i na to mesto ugraditi implantat tako da pacijent izlazi iz ordinacije sa implantatom na mestu izgubljenog zuba i jasno definisanim planom za nastavak terapije.
Kako danas možemo da podstaknemo obnovu izgubljene kosti i mekih tkiva? Koje metode i materijali se najčešće koriste?
Dr Teodora: Kada govorimo o kosti, različitim tehnikama augmentacije možemo nadoknaditi deo izgubljenog koštanog volumena. Koristimo različite vrste koštanih graftova i koštanih zamena, membrane i tehnike vođene regeneracije. Njima možemo da očuvamo kost nakon vađenja zuba ili da nadoknadimo deo izgubljenog koštanog volumena, na primer kada pacijenta pripremamo za implantološku terapiju.
Kada su u pitanju desni i druga meka tkiva, postoje hirurške tehnike, poput primene vezivno-tkivnih graftova, kojima možemo korigovati nivo desni, prekriti ogoljene površine korena i poboljšati uslove za dugoročnu stabilnost zuba ili implantata. Regenerativne metode možemo primeniti i u drugim granama stomatologije.
Važno mesto u regenerativnoj stomatologiji imaju i laseri, jer predstavljaju veoma značajan alat u savremenoj stomatološkoj praksi. Uz odgovarajuće protokole, mogu doprineti uklanjanju obolelog tkiva, kontroli inflamacije i stvaranju povoljnijih uslova za zarastanje tkiva, uz stimulaciju određenih bioloških procesa. Upravo tu je njihova velika vrednost. Laserska tehnologija omogućava veoma precizan i kontrolisan rad.
Povlačenje desni mnogi prvo primete kao estetski problem. Da li desni mogu da se obnove i od čega zavisi uspeh takvog zahvata?
Dr Teodora: Povlačenje desni pacijenti najčešće prvo primete kao estetski problem – zub izgleda „duže“, a zbog izloženog korena mogu se javiti osetljivost ili promena boje. Međutim, gingivalna recesija može imati i funkcionalni značaj, posebno kada napreduje ili kada postoji nedostatak kvalitetnog mekog tkiva oko zuba.
Danas možemo veoma uspešno da rekonstruišemo meka tkiva i postignemo pokrivanje ogoljenog korena. Najčešće se koriste hirurške tehnike u kombinaciji sa vezivno-tkivnim graftom ili odgovarajućim biomaterijalima. Uspeh zavisi od brojnih faktora – anatomije defekta, količine i kvaliteta preostalog tkiva, položaja zuba, oralne higijene, ali i svakodnevnih navika pacijenta, poput pušenja.

Koliko zdrava kost i desni utiču na to kako će implantat ili protetski rad na kraju izgledati? Koliko upravo tkiva oko zuba određuju da li će rezultat delovati potpuno prirodno?
Patrik i Nebojša: Zdrava kost i desni zapravo su temelj prirodnog estetskog rezultata. U laboratoriji danas možemo izuzetno precizno da reprodukujemo boju, translucenciju, teksturu i sve one sitne karakteristike koje jedan zub čine prirodnim. Međutim, čak ni najbolje izrađena keramika sama po sebi nije dovoljna ukoliko nema dobru biološku osnovu.
Posebno kod implantata u estetskoj zoni, upravo odnos krunice prema mekim tkivima često odlučuje da li ćemo videti „lep protetski rad“ ili ćemo imati utisak da gledamo prirodan zub. Idealno je kada krunica ne izgleda kao da je postavljena na implantat, već kao da prirodno izlazi iz desni. Da bi se to postiglo, važni su volumen kosti, pozicija implantata, kvalitet i arhitektura mekog tkiva, kao i način na koji je ono oblikovano tokom terapije.
Zato smatramo da vrhunski rezultat počinje mnogo pre završne keramike. Kada svako u tom procesu razume krajnji cilj, ne dobijamo samo funkcionalan i estetski lep rad – dobijamo rezultat kod kojeg je teško prepoznati gde prestaje priroda, a počinje protetika.
Dr Teodora: U implantologiji nam je imperativ stabilnost implantata u kosti, ali i izgled izlaznog profila same krunice. Cilj je da protetska nadoknada bude u potpunom funkcionalnom i estetskom skladu sa susednim zubima, zagrižajem i celokupnim osmehom pacijenta. Upravo zato regenerativne procedure danas imaju veliki značaj i u estetskoj implantologiji – omogućavaju nam da pre same izrade krunice pripremimo „teren“ koji će doprineti prirodnijem konačnom rezultatu.
Koliko je za konačan rezultat važno da stomatolog i dentalni tehničar planiraju terapiju zajedno – i to od samog početka?
Patrik i Nebojša: Veoma je važno. Kao dentalni tehničari možemo da osmislimo idealnu formu, proporcije i položaj zuba, ali taj plan uvek mora biti usklađen sa anatomskim uslovima pacijenta – stanjem kosti, desni i okolnih tkiva.
Zato je važno da stomatolog i dentalni tehničar planiraju zajedno od samog početka. Kada unapred znamo kakav rezultat želimo, možemo mnogo preciznije da odredimo šta je potrebno da bismo do njega došli i da završni rad bude ne samo lep, već prirodan, funkcionalan i dugotrajan.
Koliko su pacijenti danas upoznati sa mogućnostima regenerativne stomatologije? Da li vam i dalje češće dolaze sa željom da se izgubljeno jednostavno nadoknadi ili sve više pitaju šta može da se sačuva i obnovi?
Patrik i Nebojša: U praksi imamo i jedne i druge pacijente, ali kod nas još uvek često postoji razmišljanje: „Izvaditi sve što pravi problem i staviti implantate.“ Implantati se ponekad doživljavaju kao jednostavnije i trajnije rešenje, iako bi prirodan zub, kada postoje uslovi da se kvalitetno sačuva, trebalo da ima prednost.
Sa druge strane, primećujemo da su pacijenti sve informisaniji i da sve češće pitaju šta može da se sačuva, obnovi ili regeneriše. Verujemo da će upravo takav način razmišljanja biti sve prisutniji – da cilj savremene stomatologije nije samo nadoknaditi ono što je izgubljeno, već pre svega sačuvati što više prirodnog tkiva kad god je to moguće.
Dr Teodora: Mislim da su pacijenti danas mnogo informisaniji nego ranije, ali često nisu dovoljno upoznati sa svim mogućnostima. Internet i društvene mreže učinili su da u ordinaciju dolaze sa vrlo konkretnim pitanjima, što je dobro, ali ponekad i sa očekivanjima koja nisu realna. Na nama lekarima je da objasnimo mogućnosti, ali i granice tih metoda.
Savremena stomatologija ne treba da bude samo rešavanje problema, već pre svega sveobuhvatno posmatranje zdravlja zuba i oralnih tkiva, ali i čitavog organizma, sa težnjom ka regeneraciji kad god je ona biološki moguća.
Šta nas onda čeka u budućnosti? Da li ćemo jednog dana moći da regenerišemo i sam zub ili njegove delove, umesto da izgubljeno nadoknađujemo veštačkim materijalima?
Patrik i Nebojša: Mislim da ćemo u budućnosti sve više pokušavati da sačuvamo i obnovimo ono što je prirodno, a sve manje da izgubljeno odmah nadoknađujemo veštačkim materijalima. Da li ćemo jednog dana moći da regenerišemo ceo zub – teško je predvideti, ali verujem da ćemo sigurno moći mnogo više nego danas.
Što se nas dentalnih tehničara tiče, ne mislim da će nas takav razvoj učiniti manje potrebnim. Naprotiv, naš posao se stalno menja. Pre samo desetak godina neke stvari smo radili potpuno drugačije nego danas, a digitalne tehnologije i novi materijali već su značajno promenili naš svakodnevni rad.
Na kraju, svi imamo isti cilj – da što duže sačuvamo ono što je prirodno, a kada nešto moramo da nadoknadimo, da to uradimo tako da pacijent praktično zaboravi da ima nešto veštačko u ustima. Ako nam regenerativna stomatologija u budućnosti omogući da još više radimo sa prirodnim tkivima, to može biti samo dobra stvar.
Dr Teodora: Regenerativna stomatologija predstavlja jedan od najzanimljivijih pravaca razvoja savremene stomatologije, jer menja našu osnovnu ideju o lečenju. Ne govorimo više samo o tome kako da nadoknadimo ono što je izgubljeno, već pokušavamo da iskoristimo prirodni potencijal organizma da obnovi oštećeno ili izgubljeno tkivo.
Budućnost ipak ne bih posmatrala samo kroz ideju „regeneracije novog zuba“. Mislim da je podjednako važno što danas učimo kako da što duže sačuvamo sopstveni zub, njegovu kost i potporna tkiva. Možda će budućnost stomatologije upravo biti spoj obe stvari – vrlo precizne tehnologije i biologije.
Foto: Canva, Pexels





