Imajte na umu da stroga poslušnost deteta nije sveti gral kojem bi kao roditelj trebalo da težite. Vaspitati dete tako da bude samodisciplinirano i želi s vama da sarađuje daleko se razlikuje od puke poslušnosti.
Prema kliničkoj psihološkinji Lauri Merkam postoji osam najčešćih razloga zašto deca ne žele da poslušaju roditelje. Pročitajte, sagledajte situaciju iz perspektive deteta i naučite koji pristup da primenite.
1. Deca imaju drugačije prioritete
Deca uglavnom ne razumu zašto je, na primer, kupanje tako važno. Ali, bitno im je ono što ona u tom trenutku rade – igraju se, crtaju ili gledaju crtani film.
Ako se dete fokusiralo na neku radnju, ono to doživljava kao svoje delo, kao nešto važno. Gledajte na to s pozitivne strane – bolje je da mališan zna kako sam sebe da zabavi umesto da očekuje da ga vi uvek animirate.
Rešenje
Ako želite da vas dete posluša i, na primer, ode na kupanje, prvo se povežite s njim tako što ćete primetiti šta radi. Recite mu nešto tipa: „Kako dobro izgleda to što si napravio/nacrtao. Hajde mi pokaži kako to radi“.
Potom mu dajte do znanja da njegove planove menjate svojim: „Vreme je za kupanje. Želiš li odmah ili za pet minuta? Pet minuta? Ok, dogovorili smo se.“
2. Naučili su da poslušaju tek kad roditelj viče
Deca su veoma pametna i dobro znaju da iskoriste trenutak. Recimo, ono zna da samo treba da vas ignoriše kad mu spomenete kupanje i dobiće malo dodatnog vremena za igru. Ali, kad dreknete, tad zna da je igri došao kraj, jer vas do tad nije shvatalo ozbiljno. Dete je prosto naučilo da to tako funkcioniše, to jest vi ste ga tako naučili.
Rešenje
Umesto da svom mališanu dajete uputstva s drugog kraja sobe, približite mu se, dodirnite ga i povežite se pokazivanjem interesa za ono što dete radi. Potom recite: „Hej, moram nešto da ti kažem.“ i sačekajte da vas pogleda u oči.
Ukoliko gleda u ekran, upozorite ga da ćete stisnuti pauzu. Nemojte davati uputstva dok vas ne pogleda u oči, kako biste mu dali do znanja da ste ozbiljni.
Potom recite da bi za pet minuta trebalo da ide na kupanje i zamolite ga da ponovi šta ste rekli. Poslega ga možete jednom upozoriti da je vreme isteklo i držati se svog plana – kupanja. Na taj način će dete shvatiti da mislite ozbiljno kad mu nešto kažete.
3. Ponekad detetu treba pomoć da se ‘“odlepi“ od ekrana
Deca konstantno prigovaranje svojih roditelja doživljavaju onako kako roditelji doživljavanju njihovo cviljenje i prenemaganje.
Ukoliko ste se dogovorili da može da gleda crtani još pet minuta, a onda ide na kupanje, po isteku vremena dođite do njega i prokomentarišite to što gleda: „Baš su brzi ti autići“, pa ga podsetite na vaš dogovor: „Hej, prošlo je pet minuta. Sećaš se šta smo se dogovorili? Došlo je vreme za kupanje“. Možete odlazak do kupatila učiniti zanimljivijim: „Hoćemo se kao dva autića trkati do kupatila da vidimo ko je brži?“
4. Njihov frontalni korteks se još uvek razvija
To znači da dete još uvek razvija sposobnost da se preusmeri s onoga što želi na ono što vi želite. Svaki put kad tražite od vašeg deteta odricanje od onoga što želi kako bi radilo ono što vi želite, dete mora odabrati.
Kad ono odluči da je odnos s roditeljem u tom trenutku važniji od onoga što ono želi, poslušaće vas. Svaki put kad dete to uradi, jača neuronske veze u mozgu koje mu pomažu da se preusmeri prema višem cilju. Tako deca razvijaju samodisciplinu.
Međutim, to deluje samo ako se to odvija smireno. Ukoliko dete vrišti i lupa nogama dok se vi natežete s njim, ono se tad opire umesto da izabere, a tako se ne gradi samodisciplina.
Rešenje
Empatijom postavljajte ograničenja tako da dete želi da sarađuje sa vama.
5. Uvek mu dajte mogućnost izbora
Pružite detetu priliku da bira. Na primer: „Želiš li da se kupaš ili tuširaš? Koje igračke želiš da poneseš u kadu?“. Deca vole kad ih roditelji poslušaju i uvažavaju njihove izbore i želje. Na vama je samo da tu mogućnost izbora usmerite u pravom smeru.
Takođe, budite otvorenog uma, dobro saslušajte dete kad pokušava da vam objasni zašto nešto ne želi, možda vas i uveri dobrim argumentima da promenite stav, i tu nema ništa loše. Tako će ono naučiti da je promenilo vaše mišljenje dobrim argumentima, a ne time što je tvrdoglavo.
6. Ne osećaju povezanost s roditeljima
Kada deca ne osećaju bliskost i povezanost s vama, veće su šanse da vas neće poslušati. To može biti zbog toga što vas nisu videla ceo dan, ili ste možda ujutro izgubili živce.
Možda se starije dete ljuti na vas jer više pažnje posvećujete mlađem detetu. Ili ste možda previše orjentisani na vojnički način discipline umesto na povezivanje s detetom. Mnogo je razloga zašto se mališani mogu osećati otuđeno od roditelja.
Rešenje
Trudite se stalno obnavljate vezu s detetom tako da saosećate s njegovim iskustvima. Tako će se dete osećati sigurnije. Dopustite mu da pokaže uzrujanost jer mu se nešto u vrtiću dogodilo i saosećajte sa njim, saslušajte ga pažljivo i utešite.
Na taj način će se bolje povezati s vama i lakše će vas poslušati upravo zato što mu je dobar odnos roditeljima važan.
7. „Odustali su“ od roditelja
Deca po prirodi od roditelja očekuju da im budu oslonac, da ih odgajaju i usmeravaju. Kad dete zna da je roditelj na njegovoj strani, težiće ka tome da mu se dopadne. Što znači da, ako je vaš mališan inatan, tvrdoglav i morate da se natežete oko svega, razmislite kakav odnos imate. Možda bi trebalo da ojačate odnos.
Rešenje
Odvojte pola sata svaki dan za svoje dete. Neka to bude „posebno“ vreme samo za vas dvoje. Iako se to čini toliko jednostavnim, ova metoda je i te kako moćna u povezivanju s mališanima. Nakon takvog, kvalitetnog povezivanja, dete će želeti da sarađuje u svemu što od njega tražite.
Osim toga, vaše dete će biti srećnije, sigurnije i emocionalno zdravije. Smejte se što više dok ste zajedno, smejte se ujutro i uveče – to će opustiti i vas i dete, i dodatno vas povezati.
8. Deca su mali ljudi
Svi ljudi se opiru kontroli pa zašto bi deca bila izuzetak? Strogo nametanje kontrole ne donosi baš ništa dobro. Temperamentnija deca će se odupirati i buniti, a ona popustljivija će izgubiti interes za inicijativu i sposobnost da se zauzmu sami za sebe.
Rešenje
Pobrinite se da vaše dete zna da ste na njegovoj strani i da ima mogućnost izbora. Učite svoje dete, umesto da ga kontrolišete. Saslušajte ga jer tako ga vaspitavate da izraste u osobu koja može razmišljati svojom glavom, zauzeti se za ono šta smatra da je ispravno i koje neće dopustiti drugima da ga iskorišćavaju.