Ako ste se nekada susreli sa ovom dijagnozom, nije mala verovatnoća da je i dalje imate – humani papiloma virus je široko rasprostranjen i veoma uporan te se često naziva i epidemijom savremenog doba. Prema izveštajima Svetske zdravstvene organizacije, ova bolest je drugi vodeći uzrok smrtnosti od raka kod žena, a u čak 99% slučajeva karcinoma na grliću materice je potvrđeno da je uzročnik upravo HPV. Čak 80 % seksualno aktivnih osoba u nekom momentu biva zaraženo ovim virusom, što govori u prilog lakoj prenosivosti, koja čak ne mora da podrazumeva najintimniji kontakt – dovoljno je doći u dodir sa kožom ili sluzokožom zaražene osobe. Ipak, postoji više od 200 tipova ovog virusa, a samo pojedini dovode do najtežih bolesti i zato pre nego što počnete na svoju ruku da istražujete simptome i posledice, trebalo bi da posetite ginekologa koji će putem različitih testova i redovnog pregleda umeti da proceni o čemu je zapravo reč i koliko novonastalo stanje treba da vas zabrinjava.
Prevencija u vidu vakcina protiv HPV-a tek odnedavno je dostupna u Srbiji, stoga je jako važno raditi na podizanju svesti o značaju imunizacije kod svih mladih devojaka i momaka, koji još nisu stupili u seksualne odnose. Ova vakcina nije obavezna, ali jeste preporučena i njena efikasnost je procenjena na 100 % u slučaju da se primi pre prvog intimnog odnosa, dok za 90 % smanjuje broj slučajeva raka grlića materice (s obzirom na to da HPV nije jedini njegov uzročnik). Studije su pokazale da vakcina štiti u periodu od minimum deset godina. O neophodnosti ove vakcine govori i ambicija SZO da do 2030. iskoreni HPV te da proširi vakcine protiv ovog virusa na barem 90 % zemalja sveta.
Šta je zapravo HPV?
HPV je najčešća seksualno prenosiva infekcija, odnosno grupa virusa koja spada u grupu DNK virusa i koja je veoma infektivna. HPV je jedini virus koji u organizmu može izazvati tumorski rast tkiva, usled DNK mutacija. Ipak, većina tipova ovih virusa nije opasna po život, što ne znači da bi ih trebalo olako shvatiti. HPV ne mora da se ispoljava, odnosno može da se pojavi asimptomatski, može da daje slabo vidljive simptome, ili da se ispolji uočljivim simptomima, kao što su papilomi (bradavice) u intimnoj regiji, pa čak i na drugim delovima tela poput usne duplje, šaka i stopala. Procena je da se HPV u organizmu zadržava oko dve godine, nakon čega bi trebalo da se organizam sam, svojim imunološkim odgovorom, oslobodi ovog upornog virusa. Međutim, ukoliko je imunitet oslabljen ili pogođen drugim bolestima, virus se može zadržati i mnogo duže.
Kondilomi
Kao najčešći znak za alarm kod žena i muškaraca javljaju se kondilomi i to je najčešće inicijalna kapisla za odlazak kod lekara. Kondilome izaziva više od 30 tipova HPV virusa, od kojih je 12 tipova benigno, a najmanje 15 tipova može uticati na pojavu ozbiljnijih bolesti. Najčešći benigni tipovi su HPV 6 i HPV 11, dok su najrizičniji tipovi HPV 16 i HPV 18. Ćudljivost kondiloma je u činjenici da se ne moraju pojaviti odmah po zaražavanju, tako da može proći i po nekoliko godina dok se ovaj virus, koji je do tada mirovao u organizmu, ne ispolji na ovakav način. Uklanjanje kondiloma prva je stanica na putu do izlečenja od HPV-a, ali nažalost, ne i jedina. Da bi se organizam što pre oslobodio virusa, mora biti ojačan, odnosno njegov imunitet mora da se poboljša zarad samoodbrane.
Uklanjanje kondiloma najefikasnije se vrši radiotalasima, hirurškim putem, ili elektro i krioterapijom, s tim što ni odstranjivanje nije garancija da se bradavice neće opet pojaviti. Stoga je optimalno rešenje da se oboleli od HPV-a okrenu i nešto drugačijim životnim navikama, što zaista može da učini čuda.
Šta možete da uradite?
HPV virusi su izuzetno otporni na bilo koju vrstu lekova, tako da do sada nije otkriven nijedan koji može da ih suzbije. Drugi problem kod lečenja HPV-a jesu autoimune reakcije organizma. Naime, autoimuni odgovor organizma javlja se kao reakcija na različite faktore iz spoljašnje sredine – bilo da su u pitanju alergeni (hrana, polen, prašina, i slično), bilo da su u pitanju materije za koje ni ne znamo da izazivaju ovakav odgovor organizma ili ih već posedujemo u telu. Slično je i sa problemima štitne žlezde koji umeju da stimulišu razvoj humanog papiloma virusa. Naravno, ovakvim ometajućim faktorima moramo priključiti i čuvenu frazu poput ubrzanog tempa života i stresa, ali koji zaista imaju važnu ulogu u slabašnim mogućnostima tela da se očisti od ovog virusa. Ukratko, hormoni, ishrana, stres i pridružene bolesti značajno utiču na podsticanje razvoja HPV-a, odnosno koriste slabosti organizma i omogućavaju duže zadržavanje virusa.
Zbog svega navedenog, glavni savet lekara jeste čišćenje organizma, odnosno jačanje imuniteta. To podrazumeva dugoročne promene u načinu života, koje ne mogu doneti rezultat preko noći. Ovakav režim bi u idealnom slučaju obuhvatao zdravu ishranu, dovoljno sna, umereniji životni tempo, prestanak pušenja i konzumiranja alkohola, ali i upotrebu adekvatne suplementacije u svakodnevnoj ishrani – što sve zajedno isprva deluje teško ostvarivo. Ipak, to je jedini način da se virus povuče – kada organizam ojača.
Pored toga, na tržištu su dostupni proizvodi koji kontrolišu reepitelizaciju cerviksa, odnosno preventivno deluju na promene na grliću materice ukoliko je do zaraze došlo, zbog čega je korisno uvrstiti ih, uz savet ginekologa.
Poslednje, ali nikako ne i najmanje važno – redovni ginekološki pregledi su ključni za reproduktivno zdravlje. U slučaju HPV-a, neuredan nalaz papa testa je dovoljan pokazatelj da je potrebno uraditi dalje analize, stoga je ovaj test privi korak ka otkrivanju zaraze HPV-om.
HPV u trudnoći
Za sve trudnice, ovo je verovatno jedna od velikih briga. Uticaj virusa na plod i dalje je predmet proučavanja, a uticaj na sam tok trudnoće skoro je pa nejasan. Neke studije govore o tome da je kod trudnica čak i povećana postojanost virusa usled hormonskih promena koje se u ovom periodu događaju, dok nasuprot tome, postoji i potpuno suprotno mišljenje, a to je da trudnice nisu u velikom riziku od HPV-a. Važno je da se tokom planiranja trudnoće oba partnera testiraju na HPV.
U slučaju ostvarene trudnoće i potom ustanovljenog HPV-a, biće potreban poseban oprez. Kondilomi se u trudnoći lako mogu pojaviti ukoliko je organizam bio zaražen pre trudnoće, jer je imunološki sistem oslabljen. Tada pokazuju tendenciju da se šire, no u većini slučajeva, polne bradavice neće uticati na trudnoću, niti povećavaju rizik od prevremenog porođaja, preeklampsije ili drugih komplikacija. Tokom samog porođaja (ukoliko je reč o vaginalnom porođaju), postoji određeni rizik da će se beba zaraziti, no i u slučajevima da se virus prenese, ono ne mora imati nikakvih posledica. U težim slučajevima, kod dece do 15 godina mogu da se pojave laringealni polipi, odnosno promene na grlu. Ukoliko se kondilomi tokom trudnoće prošire, dobro je znati da uklanjanje radiotalasima nema štetnog uticaja ni na majku, ni na plod.
HPV vakcina
Preventivno delovanje, kao i obično, najbolji je put koji možete da odaberete. U slučaju HPV-a, izaberite ga za svoje mlade poznanice i poznanike. Na vakcinu protiv HPV-a koja je u svetu dostupna još od 2011. godine, dugo smo čekali. U Srbiji se nalazila na listi preporučenih vakcina od 2019. godine, dok od juna 2022. godine, troškove vakcinisanja za uzrast od 9 do 19 godina snosi Republički fond za zdravsteno osiguranje. O sopstvenom trošku, ovu vakcinu mogu primiti i odrasli (iznad 19 godina starosti), ali je procenat zaštite znatno manji s obzirom na rasprostranjenost virusa kod seksualno aktivne populacije. Čak je i u pojedinim privatnim klinikama moguće primiti ovu vakcinu, no u tom slučaju se radi i o drugačijem cenovnom rangu.
Kada se govori o ovoj vakcini, u fokusu su mladi, i zbog toga je važno edukovati kako njih, tako i roditelje, o značaju preventivnog delovanja na ovaj virus. Podaci govore da ona pokriva devet sojeva virusa, koji su odgovorni za više od 90 % svih karcinoma grlića materice, stoga bi osoba koja je već stupila u kontakt sa HPV-om, bila zaštićena barem od devet najopasnijih i najčešćih sojeva virusa. Isto važi i za odrasle, zato iako nisu kandidati u prvim redovima za ovu vakcinu, ona svakako ne može da škodi jer štiti od sojeva kojima se odrastao pacijent još nije zarazio.
Zbog svega navedenog, razgovori i edukacije na temu vakcinacije protiv HPV-a trebalo bi da budu jedan od imperativa u održavanju zdravlja kod mladih, a ne tabu tema. Sama pojava virusa dovoljno je stresna, naročito za devojke i momke koji nisu informisani o ovoj temi, i neretko im otkriće HPV-a u organizmu budi paniku. Kako je reč o veoma čestoj bolesti moderne populacije, o humanom papiloma virusu se u poslednje vreme mnogo više govori, no HPV i dalje predstavlja izvor stida i neprijatnosti, s obzirom na to da je najčešći način zaraze seksualni kontakt. Kako bismo najmlađim poznanicima, prijateljima i članovima porodice približili značaj preventivnog delovanja, savetujemo da već danas sa njima porazgovarate o ovoj, jako važnoj temi kada je u pitanju (ne samo) reproduktivno zdravlje.