Sadržaj
Kada kažemo plastične operacije, prva asocijacija je uglavnom negativna, što govori u prilog neinformisanosti i predrasudama koje imamo prema ovoj vrsti medicine. Neprirodan izgled koji može biti rezultat ovakvih zahvata se ne podudara sa namenom plastičnih operacija, koje u mnogim slučajevima ne rešavaju estetske, nego zdravstvene, odnosno funkcionalne probleme određenih delova tela, dok je ekstremna promena izgleda nešto sasvim drugo. Kada je reč o nosu kao najistaknutijem delu lica, većina ljudi bi rado korigovala ovu regiju, ali preovladava strah od samog zahvata. Ipak, postoje situacije u kojima je rinoplastika, oblast hirurgije koja je zadužena za korekciju nosa, neophodna, a to su upravo problemi izazvani nepravilnim izgledom i građom ovog dela lica. U narednim redovima ćemo se pozabaviti zdravstvenim tegobama koje rešava ova savremena grana hirurgije.
Koje probleme rešava rinoplastika?
Operacija nosa je već dugo jedna od najaktuelnijih operacija u oblasti plastične hirurgije, do čega su je doveli kako estetski zahtevi, tako i zdravstvene potrebe pacijenta. Rinoplastikom se koriguju oblik, veličina i položaj nosa i nozdrva. Kako je ovde reč o zdravstvenim razlozima zbog kojih nam je rinoplastika neophodna, najpre se izdvajaju problem sa disanjem kao posledica nepravilne strukture ili drugih uzroka (alergije, povrede i slično) i urođeni nedostaci. Nos zauzima najveći deo srednje trećine lica i kao takav podleže raznim deformitetima i devijacijama koje kvare kvalitet života.
Iako se često okrećemo njegovim fizičkim nedostacima, funkcija nosa je jedna od najvažnijih u ljudskom telu. Radi se o zaštitnom organu koji igra važnu ulogu pri pravilnom disanju, zagrevanju i hlađenju organizma, vlaženju, filtriranju vazduha, a naravno, čuvar je i čula mirisa. Osim toga, nos ima svoje refleksne radnje, odnosno funkcije kojima reaguje na spoljašnju sredinu i na taj način brani organizam (kijanje, sekrecija), a ima i određenu ulogu u govoru. Zato poremećaji u njegovoj strukturi povlače i brojne druge probleme, odnosno remete funkcije drugih organa.
Devijacija
Devijacija nosa je jedan od problema koji se uspešno rešavaju operacijom. Radi se o anatomskoj promeni, gde je središnja nosna pregrada iskrivljena i otežava disanje. Nos je podeljen na dve polovine nosnom pregradom (septum), a devijacija pregrade podrazumeva ispupčenje. Nastaje usled neadekvatnog razvoja koštanih i hrskavičnih struktura na licu.
Više od 90% populacije ima neki oblik devijacije nosa, a tačan uzrok nastanka nije precizno utvrđen, mada se kao najrasprostranjeniji uzročnik javljaju povrede. Devijacija tako može biti urođena i stečena. I dok je, prema nekim mišljenjima, razlog u evolucijskoj promeni u razvoju lobanje, drugi smatraju da je ključan faktor fetalni položaj, deficit hrane i stres majke tokom trudnoće, pa ovaj deo tela brže raste od drugih, kao i sam porođaj. Može biti i posledica udarca, operacija, zapaljenja ili malignih bolesti, ali može doći i kao rezultat kontinuiranih radnji u ranom detinjstvu, poput sisanja prstiju ili poremećaja zuba.
Devijacija nosa u znatnoj meri otežava funkcionisanje jer dovodi do čestih glavobolja, zapaljenja sinusa, nazalnog govora, promene osećaja mirisa, osećaja zapušenosti uha, a svi ovi simptomi mogu da ugroze i druge organe. Na primer, otežano disanje posredno oštećuje pluća i srce. Jedini način da se devijacija ispravi, jeste rinoplastika koja će zauvek otkloniti ovaj problem.
Različiti su oblici devijacije, a prema fizičkom obliku dele se na one u obliku latiničnog slova S, latiničnog C, u obliku manje grbe na nosu, neravnine i zadebljanja. Ukoliko se radi o stečenom obliku, Prepoznajemo ih po krivom obliku nosa već od najranijeg detinjstva.
Hipertrofija donjih nosnih šupljina
Hipertrofična zadebljanja u ovom delu nosa nastaju kao rezultat alergijskih reakcija (hroničnog rinitisa uglavnom), prekomernog korišćenja kapi za nos ili predstavlja prateći problem devijacije. Iako postoji terapijsko lečenje, u zavisnosti od stepena hipertrofije, preporučuje se i rinoplastika kao trajno rešenje. Kako se radi o pojavi hiperplazija na nosnim šupljinama i duž rubova, pa čak i na pojedinim delovima septuma (nosne pregrade), hipertrofija izaziva i druge probleme poput glavobolje, otežanog disanja, gnojne sekrecije i okolnih zapaljenja.
Perforacija septuma
Ovaj deformitet podrazumeva nastanak rupe u nosnoj pregradi, a posledica je povreda, hematoma, operacija, pa čak i ušmrkavanja kokaina. Vremenom se ovaj deformitet može povećati, tako da je potrebno odreagovati na vreme i u slučaju nekih od faktora, odmah se obratiti lekaru.
Kolaps nosne valvule
Ovde se radi o suženju najužeg dela nosne šupljine koja je glavni regulator prolaska vazduha kroz nos. Zapravo se radi o čestom deformitetu, koji se može ublažiti korišćenjem određene terapije, dok se za trajno rešenje preporučuje operativni zahvat koji će olakšati disanje.
Nosna polipoza
Pojava polipa u nosu predstavlja hronično zapaljensko oboljenje sluzokože nosa i sinusa, koja postaje otečena i iz tog razloga prodire u šupljinu nosa, čime se u velikoj meri otežava disanje. Polipi u nosu izazivaju pritsak u predelu lica, sluzav sekret iz nosa i osećaj slivanja sekreta u ždrelo. Čulo mirisa je oslabljeno. Savremeno lečenje polipa je skoro isključivo hirurško, kada se odstranjuju polipi, a u nekim slučajevima i sinusi koji su zahvaćeni.
Kako se izvodi rinoplastika?
Rinoplastiku mogu obavljati specijalisti plastične, rekonstruktivne, estetske i ORL hirurgije. Pripreme za zahvat obuhvataju snimanja nosa, kao i uzimanje brisa nosa i grla, a onda proveru opšte krvne slike, urina, EKG-a i RTG pluća. Pre samog zahvata treba izbegavati alkohol i cigarete, kao i određene suplemente koji utiču na koagulaciju krvi.
Pacijent je u opštoj anesteziji, dok trajanje zavisi od individualnog problema koji se rešava. Operacijom se postižu promena u položaju hrskavice i kostiju, njihovog oblika, uklanjanje viška kože i hrskavice i slično. Nakon operacije, u nosne šupljine se stavljaju tamponi, koje će biti potrebno nositi i do nedelju dana, dok se na spoljašnju stranu nosa stavlja gips ili drugi zaštitni materijal. Boravak u bolnici traje najduže do dva dana nakon zahvata.
Nakon operacije, mogu da se jave podlivi oko očiju, krvarenje, otok čitavog lica, ali ovi simptomi su prolazni. Svakodnevne aktivnosti će morati malo da sačekaju, i to oko dve nedelje, dok intenzivniju fizičku aktivnost zaobilazete barem mesec dana. Kako biste olakšali sebi, nosite komotnu odeću koja se lako prevlači preko glave i spavajte na visokom uzglavlju kako bi otoci što pre prošli. Rezultate rinoplastike u punom sjaju možete očekivati tek nakon povlačenja otoka, a za to ponekad treba strpljenja u trajanju od nekoliko meseci.
Kako da se odlučite na ovaj korak?
Postoje deformiteti zbog kojih se morate odlučiti za rinoplastiku ukoliko ne želite da kvarite kvalitet života. U onim slučajevima kada vas strah sprečava da se rešite otežanog disanja ili nekog drugog problema, treba da se posavetujete sa stručnjakom iz ove oblasti koji će vam podrobnije, korak po korak, objasniti proceduru na osnovu vašeg slučaja i problema. Kako se radi o komplikovanom zahvatu, trebalo bi da pažljivo odaberete doktora i da, pre svega, ostvarite poverljiv odnos jer je za rinoplastiku potrebna i određena psihološka priprema.