Sadržaj
Mnogi ljudi, koji nemaju opsesivno-kompulzivni poremećaj (OKP), imaju uznemirujuće misli koje se ponavljaju. Međutim, te misli ne remete njihov svakodnevni život. Kod osoba sa OKP-om te uznemirujuće misli su uporne, a njihovo ponašanje rigidno. Koji su najčešći simptomi ovog poremećaja? Šta dovodi do njega? Da li je moguće izlečiti opsesivno-kompulzivni poremećaj?
Šta je OKP?
Opsesivno-kompulzivni poremećaj je mentalna bolest koja uzrokuje ponavljanje neželjenih misli (opsesija) i poriv da se nešto radi iznova i iznova (kompulzije). Neki ljudi mogu imati i opsesije i kompulzije.
U OKP ne spadaju navike poput grickanja noktiju i razmišljanja o negativnim stvarima. Opsesivna misao može da bude npr. da li su određeni brojevi ili boje „dobri“ ili „loši“. Kompulzivna navika može biti kada perete ruke sedam puta nakon što ste dodirnuli nešto prljavo. Iako možda ne želite da razmišljate ili radite te stvari, prosto ne možete ni da prestanete.
Opsesivno kompulzivni-poremećaj – simptomi
Svako ima neke svoje navike koje redovno ponavlja. Međutim, ljudi sa OKP-om imaju misli i/ili radnje koje:
- Oduzimaju vam najmanje sat vremena dnevno.
- Izvan su vaše kontrole.
- Nisu prijatne.
- Utiču na vašu svakodnevicu – ometaju posao, društveni život ili remete neki drugi segment vašeg života.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj može da ima nekoliko oblika, ali većina se svrstava u ove četiri grupe:
Provera – da li ste zaključali bravu, isključili alarm, rernu ili svetlo. Ili razmišljanje da imate zdravstveno stanje poput trudnoće ili šizofrenije.
Zagađenje – strah od prljavih stvari i stalna potreba za čišćenjem.
Simetrija i redosled – potreba da se stvari ređaju na određen način.
Nametljive misli – opsesija određenim mislima koje često mogu biti nasilne i uznemirujuće.
Ljudi koji imaju opsesivno-kompulzivni poremećaj znaju da njihove navike i misli nemaju smisla. Oni ne rade to jer uživaju već zato što ne mogu da prestanu. I ako prestanu, osećaju se toliko loše da počinju iznova.
Opsesivne misli mogu biti:
- Briga da ćete povrediti sebe ili druge
- Stalna svest o treptanju, disanju i drugim telesnim osećajima
- Sumnja da je partner neveran (bez razloga)
Kompulzivne navike mogu biti:
- Kada izvršavate zadatke određenim redosledom ili određen broj puta
- Potreba da brojite stvari, poput koraka
- Strah od rukovanja, dodirivanja kvaka ili korišćenja javnih toaleta
Opsesivno-kompulzivni poremećaj – najčešći primeri
Prinudne radnje koje obavljaju osobe sa OKP-om mogu biti fizičke i mentalne. Na primer, kada više puta proveravamo da li su vrata zaključana ili prozori zatvoreni, da li su svi kućni aparati isključeni. Neke osobe čak moraju da provere ceo komšiluk da bi se uverili da nisu napali nikoga, ili nekog udarili autom.
Drugi najčešći primeri uključuju preterano čišćenje kuće, odeće ili tela, brojanje objekata, slova, reči ili radnji, redovno obavljanje rutinskih aktivnosti poput penjanja uz stepenice, traženje „potvrde“ od drugih poput „Moje ruke bi trebalo da su sada čiste, zar ne?“, ponavljanje određenih fraza ili niza reči naglas ili „u sebi“, preuređenje objekata radi određene simetrije ili obavljanje stvari višekratno – na primer, uključivanje i isključivanje svetla pet puta jer je pet „dobar“ broj.
Ponekad se kompulzivno ponašanje ogleda i u stanjima poput zavisnosti, prejedanja ili gomilanja stvari. Ovo nije opsesivno-kompulzivni poremećaj, iako su simptomi isti.
Opsesije, odnosno druga polovina OKP-a, izazivaju kompulzivno ponašanje. One uključuju misli i osećanja koja mogu učiniti da osoba oseti nedostatak kontrole, anksioznost, strah, gađenje, sram ili krivicu.
Uobičajene opsesije su strah od kontaminacije (npr. od virusa, bolesti, hemikalija ili prljavštine), strah od gubitka kontrole nad sobom u smislu da ćete naškoditi nekome, povrediti ga ili postati nasilni, kao i strah od slučajnog povređivanja nekoga zbog nečega što (ni)ste uradili.
U opsesivno-kompulzivne opsesije spadaju i neželjene seksualne opsesije (misli o deci, incestu), briga o tome da li živite moralno, strah da ćete zaboraviti nešto važno, nemogućnost donošenja odluke o tome da li ćete neku stvar zadržati ili baciti, kao i već pomenuta fiksacija da su određeni brojevi i/ili boje „dobri“ ili „loši“, odnosno „tačni“ i „netačni“.
Šta su uzroci opsesivno-kompulzivnog poremećaja?
Lekari nisu sigurni šta je uzrok opsesivno-kompulzivnog poremećaja, ali stres može da pogorša simptome. Stručnjaci veruju da određena područja mozga ne reaguju normalno na serotonin, koji neke nervne ćelije koriste za međusobnu komunikaciju. Dokazano je da se opsesivno-kompulzivni poremećaj češće javlja kod žena nego kod muškaraca, a simptomi se često pojavljuju kod tinejdžera i mladih.
Faktori rizika za oboljevanje od OKP-a:
- Ukoliko u užoj porodici neko ima OKP
- Fizičke razlike u određenim delovima vašeg mozga
- Depresija, anksioznost, tikovi
- Traumatično iskustvo
- Seksualno ili fizičko zlostavljanje u detinjstvu
Test za opsesivno-kompulzivni poremećaj
Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod dece
Opsesivno-kompulzivni poremećaj kod dece se obično javlja u dva starosna doba: u srednjem detinjstvu (8 – 12 godina) i u kasnoj adolescenciji i novonastalom odraslom dobu (18 – 25 godina).
Simptomi su isti kao kod odraslih i mogu biti veoma uznemirujući za dete. Čini se da im ti rituali u početku pružaju olakšanje, ali kako se umnožavaju i oduzimaju sve više vremena i energije, deca se sve teže fokusiraju na školu, društvo, spavanje ili opuštanje.
Deca često uključuju roditelje u svoje rituale. U početku roditelji često ni ne shvataju da se radi o OKP-u. Na primer, dete sa OKP-om može iznova i iznova da traži sigurnost kod roditelja, ili da insistira da roditelj kaže ili uradi nešto određen broj puta, ili na određen način.
S druge strane, neka deca neće ni obavestiti roditelje o svojim mislima, strahovima i ponašanju koje uzrokuje opsesivno-kompulzivni poremećaj. Mogu se osetiti zabrinuto, frustrirano, razdražljivo, tužno, umorno, mogu biti veoma uznemireni kada ne mogu da obave ritual. Mogu se osećati posramljeno i iz tog razloga svoj strah zadržati za sebe. Možda će i pokušati da sakriju rituale koje obavljaju.
Ako mislite da vaše dete ima opsesivno-kompulzivni poremećaj najpre razgovarajte sa njim, ali tako što ćete mu pružiti podršku. Saslušajte ga, pokažite mu ljubav i recite da pregled kod lekara može da utvrdi šta se to dešava. Neka dete shvati da želite da mu pomognete da mu bude bolje.
Zakažite pregled kod dečjeg psihijatra ili psihologa. Ukoliko je detetu dijagnostifikovan OKP, učestvujte u terapiji. Uputite se na koje sve načine možete da pomognete detetu i naučite kako da podržite njegov napredak pez popuštanja u ritualima. Morate biti strpljivi jer je u pitanju komplikovan proces. Pohvalite trud vašeg deteta, pokažite mu koliko se ponosite i podsetite ga da OKP nije njegova krivica.
Opsesivno-kompulzivni poremećaj – lečenje
Ne postoji lek protiv OKP-a. Ali možda ćete moći da upravljate njime pomoću određenih lekova (antidepresiva), terapije ili kombinacije tretmana. Postoje tretmani koji mogu drastično umanjiti simptome opsesivno-kompulzivnog poremećaj. Terapije koje se preporučuju za lečenje OKP-a su kognitivno-bihejvioralna terapija (KBT), koja predstavlja vid psihoterapije o uticaju misli na to kako se osećamo i ponašamo, i tip ponašanja koji se zove terapija izloženosti i reagovanja (ERP), koja podrazumeva izlaganje uznemirenosti koju izazivaju opsesije, a potom sprečavanje upotrebe rituala da bi se smanjila anksioznost. Takođe pomaže i opuštanje, odnosno stvari poput meditacije, joge i masaže, posebno kod stresnih simptome koje može izazvati opsesivno-kompulzivni poremećaj.