Ako vaš osmogodišnjak trči go po kući i viče „Pogledaj me!“ – imate srećno dete. Ali ako to radi vaš 18-godišnji tinejdžer, možda imate narcisoidno dete.
Naravno trčanje golišavog deteta po kući nije klasičan znak narsizma, ali potreba za pažnjom može biti znak da je vaše dete narcisoidno. Primećivanje ovih znakova može izazvati zabrinutost, zato hajde da vidimo šta kažu stručnjaci.
Kako prepoznati da li dete postaje narcis
Prema istraživanjima, kod mlađe dece mogu se primetiti nagoveštaji narcisoidnosti karakteristični za odrasle osobe (kršenje pravila, impulsivnost ili nedostatak empatije), ali većina psihologa izbegava označavanje male dece kao narcisa jer se ličnost razvija sve do srednjih dvadesetih godina.
Takođe, za tinejdžere je uobičajeno da se ponašaju sebično prema roditeljima. Stoga, kako biste procenili njihovu ličnost, obratite pažnju na to kako se ophode prema vršnjacima. Ako pokazuju empatiju – to je dobar znak.
Kako izbeći podizanje narcisoidnog deteta
1. Naučite ih saosećanju.
„Ako želite da izbegnete narcizam kod dece, prvo što možete da učinite je da ojačate osećaj empatije„, kaže za MBG dr Kit Kempbel, bihejvioralni pshiholog o autor knjige The New Science of Narcissism. Učite dete o sopstvenim emocija i podstičite ga da pita drugi osećaju u datoj situaciji. Ukazivanje na dobrotu, odnosno na neljubazno ponašanje takođe može biti od koristi.
2. Podstičite ih da pronađu svoju strast.
Podsticanje deteta da pronađe nešto što će ga ispunjavati jedan je od dragocenih načina za izbegavanje narcizma. Kada je neko usredsređen na svoju strast, ima tendenciju da iskazuje entuzijazam. Takođe, ego nestaje kada radite nešto iz čiste ljubavi.
3. Usadite mu osećaj odgovornosti.
Narcisi su zaista dobri u preuzimanju odgovornosti za dobre stvari u svom životu, poput uspeha na poslu ili novca. Međutim, ono sa čime se teško nose je preuzimanje odgovornosti za negativne stvari koje im se dešavaju. Ako naučite dete da preuzme odgovornost za svoje greške to može biti odlična barijera narcizmu.
Kako? Na primer, kada dete napravi neku grešku ili se nedolično ponaša, svaki put mu „očitajte lekciju“, odnosno podstičite ga da direktno prizna šta je uradilo i objasnite mu zašto to nije u redu. Pohvalite ih kada preuzmu odgovornost kako biste ojačali tu naviku. (Npr. recite mu da ste srećni što je priznao grešku).
4. Nastavite da stavljate pred njega izazove.
Izazivajte svoje dete kako bi ono znalo da ima ograničenja, kao i svako drugo. U redu je da želite da vaše dete ima samopouzdanja, ali ako ga ima previše to može da bude nezdravo, pa nekada nije loše taj ego ublažiti realnošću.
Na primer, ako vašem detetu odlično ide matematika i olako radi svaki zadatak bez greške, zamolite nastavnika da mu da teže zadatke. Time učite dete kako da rešava sopstvene probleme i razvije samoefikasnost.
5. Podsećajte ih da su voljeni, bezuslovno.
Izbegavajte način vaspitanja deteta sa idejom da je ljubav uslovna, odnosno da moraju „zaraditi“ vašu ljubav. To može dovesti do toga da dete razvije duboku potrebu za pažnjom kao i strah od odbijanja, anksioznost i potisnuti sram, a sve su to karakteristike narcizma.
6. Postavite granice.
Kada se dete „provlači“ kroz život tokom svog detinjstva, pomisliće da je to način na koji svet funkcioniše. Kao roditelj, možete da postavljate granice, očekivanja u ponašanju, ali i posledice.
Ako dete ne menja svoje ponašanje, uprkos posledicama, razmislite o saradnji sa dečjim psihologom ili porodičnim terapeutom. Dete vas možda neće poslušati, ali terapeut će moći da sagleda situaciju i utvrdi da li su ovi obrasci ponašanja povezani sa spoljnim problemima kao što su anksioznost ili problemi sa vršnjacima.