Sadržaj
Oko 10 % stanovništva pati od migrene, a oni koji su je iskusili reći će vam da efikasnog leka protiv takvog bola – nema, i neće mnogo pogrešiti.
Migrena je vrsta vaskularne glavobolje koja ima veoma neprijatne, intenzivne i iscrpljujuće simptome, što osobu sa ovakvom glavboljom čini praktično paralisanom, onemogućenom da normalno vidi, govori, jede, kreće se i slično. O jačini bola i pratećih simptoma dovoljno govori podatak da nakon što glavobolja prođe može uslediti i tzv. mamurluk migrene, jer se osoba oseća iscrpljeno. Simptomi su uglavnom jasni i specifični, što i razlikuje migrenu od uobičajenih glavobolja, dok su uzroci, kao i uvek, brojni, iako se osobama sa migrenom čini da ovaj bol dolazi iz čista mira.
Hronična pojava ili trenutno stanje?
Migrena je neurološko oboljenje i može se razviti kod svakoga. Ovakvo zdravstveno stanje se odlikuje tendencijom ponavljanja glavobolje na isti način, uz iste ili slične simptome, više puta u životu, što znači da osoba koja je jednom patila od migrene može da očekuje njenu ponovnu pojavu. U zavisnosti od učestalosti i jačine samih simptoma, do pet epizoda migrene mesečno smatra se najnižom kategorijom rizika, od šest do deset naleta spada u učestaliju grupu, dok od 11 do 15 napada predstavlja treći nivo, koji značajnije utiče na svakodnevicu. Više od 15 migrenskih epizoda su osnova za dijagnostiku hronične migrene koja zahteva sistematično lečenje.
Kako da prepoznate migrenu?
Bol se javlja mahom u jednoj polovini glave (ređe u predelu obe polovine), a dva najčešća pratioca su mučnina (nakon povraćanja može uslediti ublažavanje glavobolje) i tzv. aura, koja se manifestuje zamućenim ili poremećenim vidnim poljem (tačkice ispred očiju, gubitak dela vidnog polja, nerealne dimenzije stvari koje vidimo i slično). Ostali pokazatelji su osetljivost na mirise, zvukove i svetlo, prekomerna glad (naročito posezanje za slatkišima), trnjenje ekstremiteta, otežan govor. Kod migrena sa aurom (migrene se dele na one sa i bez aure), ovaj senzorni poremećaj prethodi glavobolji, traje od nekoliko minuta do sat vremena i jedan je od pokazatelja da će se pojaviti glavobolja (u nekim slučajevima moguće je da se aura pojavi bez bola). Simptomi migrene se pogoršavaju sa fizičkom aktivnošću i kretanjem.
Zašto se javlja migrena?
Precizan uzrok nastanka migrene nije utvrđen, a najverovatnije se radi o kombinaciji genetskih i spoljašnjih faktora. Kako je reč o neurološkoj pojavi, smatra se da je jedan od uzroka migrene neurovaskularni poremećaj, odnosno povećana osetljivost potiljačnih delova moždane kore koja utiče na to da se krvni sudovi moždanih ovojnica najpre stežu, a onda šire i postaju preterano propustljivi što izaziva bol. Hormonski status (što je naročito značajan faktor kod žena – pre menstruacije, tokom menopauze i drugo), stres, depresivno stanje, bipolarni poremećaj, hipertenzija, anemija, tehnološki obrađena hrana (fermentisana npr.), alkohol, pojedini lekovi (hormonska terapija, kontracepcija, tablete za spavanje), jaki mirisi, treperavi ekrani (pre svega TV-ekrani), umor, manjak sna, dehidriranost, nizak nivo šećera u krvi – samo su neki od najčešćih faktora koji doprinose pojavi migrene.
Kako da stanete na put migrenama?
Migrene se uglavnom dijagnostifikuju na osnovu opisa simptoma, a ponekad je potrebno odraditi i dodatne analize, odnosno neurološku dijagnostiku koja obuhvata EEG (elektroencefalogija – registruje moždanu aktivnost), dopler krvnih sudova glave i vrata i snimanje mozga (magnetna rezonanca). Najbolje bi bilo da pacijent vodi dnevnik migrena u kojem će ispratiti sve spoljašnje faktore koji su povezani sa dolaskom glavobolje – stres, hrana i piće uneti neposredno pre glavobolje, nivo fizičke aktivnosti i drugo, što može pomoći tome da se uđe u trag individualnom okidaču migrene, odnosno njenom sprečavanju.
Terapija protiv migrene je najefikasnija kao kombinacija medikamenata, prilagođene ishrane, akupunkture i sličnih metoda i, po potrebi, psihoterapije. Lekovi protiv migrene ne postoje, postoje samo oni koji će ublažiti simptome. Međutim, zbog jakog hemijskog sastava pojedine vrste mogu izazvati ozbiljne nuspojave i zbog toga ih ne bi trebalo uzimati na svoju ruku, nego isključivo u dogovoru sa lekarom jer i druga zdravstvena stanja (npr. hipertenzija) određuju i vrstu lekova protiv migrenskih glavobolja.
Lekovi za kojima uglavnom posežu osobe sa migrenom, a koje su dostupne bez recepta, jesu oni na bazi naproksena, ibuprofena, acetminofena, triptana, antiemetika, gepanta, ditana i drugih, s tim što pobrojani elementi mogu uzrokovati povratnu glavobolju. Od terapije koja se uzima uz recept izdvajaju se topiramat, propranolol, antidepresivi, botoks i gepants koji imaju različite namene, a zajedničko im je da doprinose smanjenju broja napada migrene.
Triptani su efikasni ako se uzimaju odmah po nastanku bola, ali uz ozbiljna ograničenja – ne preporučuju se osobama sa visokim pritiskom, srčanim manama i sličnim problemima, a ergotamin deluje tako što sužava krvne sudove tako da učestala primena može izazvati trajna oštećenja na krvnim sudovima – to nam govori da je upotreba ovih lekova veoma ograničena iako je neophodno suzbiti bol. Zbog toga se u nekim slučajevima kod akutnog stanja prepisuju lekovi za snižavanje pritiska, određene vrste antidepresiva i antiepileptika, pa čak i botoksa.
Imajte na umu da, ako jako često posežete za uobičajenim, svakodnevnim lekovima protiv bolova prilikom migrene ili uobičajenih glavobolja (aspirin, ibuprofen, paracetamol i drugi), odnosno ako više od deset puta mesečno konzumirate neke od ovih lekova, upravo to može biti okidač za nove glavobolje i migrene – ali i za probleme sa želucem, jetrom i bubrezima, pa možete biti primorani da te lekove u budućnosti izbegavate ili u potpunosti prestanete sa njihovim koriščenjem.
Biofeedback + neurofeedback: alternativno rešenje
Alternativna rešenja zdravstvenih tegoba sve češće postaju primarna zbog brojnih prednosti, kao što je izostanak nuspojava koju donose uobičajene terapije i šireg opsega benefita po opšte zdravlje. U pogledu lečenja migrene, dve metode su pokazale veliku efikasnost – biofidbek i neurofidbek, koje se koriste širom sveta i potpuno su bezbedne po zdravlje odraslih, ali i dece.
Biofidbek terapija u svom nazivu krije i svoju metodu – terapija povratnim informacijama o fiziološkim funkcijama. Reč je o specifičnoj obuci pacijenta da kontroliše svoje fiziološke reakcije, koje se odvijaju bez naše volje i kontrole. Uz pomoć ovakvog treninga, pacijent uči kako da urpavlja i telom i umom, putem mentalnih vežbi i relaksacije koje treba primeniti usled dejstva određenih stresora. Terapija funkcioniše tako što se spajaju elektrode prikačene na telo pacijenta sa monitorom na kojem se očitavaju rezultati, a doktor i pacijent u realnom vremenu dobijaju informaciju o napetosti mišića, temperaturi tela, znojenju, radu srca i drugim pokazateljima. Na ovaj način savladano kontrolisanje sopstvenih reakcija dovodi do umanjenja stresa, sprečavanja glavobolja, poboljšanja koncentracije, boljeg sna, prevencije i ublažavanja depresije i drugih stanja. Još jedan rezultat ove terapije je i mogućnost ukidanja pojedinih lekova.
Neurofidbek je terapija slična prethodnoj, ovog puta fokusirana na moždane funkcije, odnosno ovo je metoda praćenja električne aktivnosti mozga. Moždani talasi koji se očitavaju tokom terapije daju informaciju o radu mozga pri određenim faktorima, što dalje pomaže poboljšanju funkcionisanja mozga i reakcija pacijenata. Indikacije za ovu vrstu treninga su veoma slične kao i kod biofidbeka i najbolje rezultate ove dve metode daju u kombinaciji. I neurofidbek je potpuno neinvazivna i bezbedna procedura tokom koje se elektrode na glavi pacijenta spajaju sa posebnim uređajima i monitorom. Ciljevi i rezultati terapije su istovetni kao i kod biofidbeka.
Tokom ovakvih terapija pacijent je izložen zvukovima, svetlima, aktivacijama poput video-igrica i slično, koje izazivaju određene reakcije u mozgu i čitavom telu, na osnovu kojih se dobijaju rezultati.
Biofidbek i neurofidbek su naročito pogodni za osobe kojima je stres jedan od glavnih okidača zdravstvenih problema, a koji posredno dovodi i do nastanka migrene, hipertenzije, hronične nesanice, zamuckivanja u govoru i drugih. Ove metode uče pacijenta kako da prepoznaju okidače i kako da preduhitre posledice, što se postiže serijom terapija i svojevrsnim treningom svoje volje.