Sadržaj
Za nju ste sigurno čuli – hijaluronska kiselina je u poslednjoj deceniji apsolutni predvodnik u oblasti kozmetike i estetske medicine. Ima je u skoro svakom drugom kozmetičkom proizvodu na tržištu, koristi se u estetskoj medicini, kako za poboljšanje opšteg stanja kože lica, tako i u čisto estetske svrhe, za povećanje volumena usana, korekcije u konturama lica i slično.
Bez sumnje, radi se o korisnom i blagotvornom sastojku koji efikasno doprinosi tome da vaše lice izgleda svežije, ten bolje ujednačen, a bore na licu manje vidljive.
Ipak, svedoci smo i prekomernih zahvata koji, iako fakat jesu na bazi ove prirodne supstance koju već posedujemo u organizmu, deluju groteskno i neprirodno. Zato, kao i uvek – pažljivo i sa hijaluronom.
Šta je zapravo hijaluronska kiselina?
Hijaluronska kiselina je bistra supstanca gelaste strukture, a naše telo je samo proizvodi kako bi održalo vlažnost i elastičnost kože. Prema sastavu, hijaluronska kiselina je najsličnija običnom šećeru, odnosno dugačkom lancu molekula ugljenih hidrata koji zadržavaju veliku količinu vode. U najkraćem, hijaluronska kiselina se proizvodi zarad unutrašnje hidratacije tela, što rezultira i stanjem naše kože.
S godinama, usled stresa, izlaganja suncu, loših životnih navika, hormonskog dispalansa i tome slično, telo proizvodi sve manje hijaluronske kiseline, tako da koža postaje opuštena i naborana. Ovaj nedostatak može se preduprediti ishranom, suplementima, ali i kozmetičkim tretmanima, preparatima, pa i estetskim zahvatima u vidu hijaluronskih filera.
Prirodni izvori hijaluronske kiseline
Prirodni izvori hijaluronske kiseline kriju se u hrani, odnosno različitim vitaminima i mineralima u hrani koji podstiču proizvodnju hijaluronske kiseline u organizmu.
Neki od važnijih su magnezijum, vitamin C i cink.
Magnezijum se u najvećoj meri nalazi u zelenom povrću, kao što je spanać, brokoli, kupus, grašak i drugo. Citrusi, paprike, kupus, karfiol i paradajz obiluju vitaminom C, dok ćete cink naći u kokosu, kikirikiju, pasulju i mesu.
Interesantno je da životinjski delovi sadrže najveće količine hijaluronske kiseline – kožica, hrskavica, zglobovi, pa ukoliko vam pomisao na konzumiranje pomenutog ne izaziva oduševljenje – uvek možete napraviti supu od ovih sastojaka.
Kako deluje hijaluronska kiselina za lice?
Hijaluronska kiselina možda i najširu primenu ima u proizvodima za negu lica. U tom slučaju, hijaluronska kiselina na vašem licu se ponaša kao sunđer koji zadržava vodu i kolagen, neophodne sastojke za mladalački izgled kože. Najvažnije svojstvo hijaluronske kiseline je u vezivnoj sposobnosti, tako da njena adekvatna primena u kratkom vremenskom periodu donosi dobre rezultate.
Hijaluronska kiselina je postala osnovni sastojak seruma, maski, krema, sredstava za čišćenje lica i slično, pa je na vama samo da odaberete odgovarajućeg proizvođača i uverite se u to da li je zaista vredna pažnje.
Ono što je sigurno – neće izazvati kontraefekte i sasvim izvesno je da ćete već odmah nakon nanošenja imati osećaj da je vaša koža lica zaglađena.
Jedna od čestih dilema kada je u pitanju upotreba hijaluronske kiseline jeste i doba u kojem je potrebno početi sa ovakvom negom. S obzirom na to da se radi o potpuno prirodnom sastojku koji se vremenom gubi, da se zaključiti da nema striktne donje granice kada je u pitanju kozmetika na bazi hijalurona, te stručnjaci preporučuju da se već oko 25. godine pozabavite negom svoje kože na ovaj način.
Gde se sve koristi hijaluronska kiselina?
Iako je najpre vezujemo za kozmetičku industriju i estetsku medicinu, hijaluronska kiselina se koristi u još nekim oblastima medicine.
Primena hijaluronske kiseline u reumatologiji
Verovatno niste znali da se hijaluronska kiselina koristi i u reumatologiji, dakle za starija lica sa različitim tegobama koji muče njihove zglobove, otežavaju kretanje i slično. Za ovu vrstu bolova najčešće se koriste lekovi protiv bolova kao što su diklofenak, ibuprofen i slično, no dugoročno i prekomerno uzimanje ovakvih lekova može izazvati ozbiljne probleme.
Ubrizgavanjem injekcije hijaluronske kiseline uklanja se bol i otok zgloba, smanjuje se njegovo oštećenje, povećava pokretljivost i ubrzava oporavak nakon neke povrede.
Procedura ubrizgavanja hijaluronske kiseline u reumatologiji podrazumeva kontrolu pod ultrazvukom, kako bi se hijaluronska kiselina aplikovala na odgovarajuće mesto u zglobu, kuku, kolenu i slično.
Sam tretman je veoma kratak i traje desetak minuta.
Primena hijaluronske kiseline u estetskoj medicini
U estetskoj medicini, hijaluronska kiselina se najčešće primenjuje kroz hijaluronske filere. Radi se o injekcijama ovog sastojka u precizno određene delove lica i/ili vrata. Bilo da se radi o jastučićima ispod očiju, sitnim ili krupnim borama ili prosto – imate umornu kožu kojoj treba osveženje, hijaluronski fileri su dobar način da sa ovim problemima izađete na kraj.
Hijaluronska kiselina u estetskoj medicini ima nekoliko funkcija baziranih na osnovnim svojstvima hijalurona – povećanju volumena, vlažnosti i elastičnosti. Tako, hijaluronska kiselina utiče na takozvano peglanje sitnih i dubokih bora, korekciju kontura lica – jagodica i brade, povećanja usana, regulisanja tamnih podočnjaka, pa čak i ožiljaka i slično.
Ukoliko se odlučite na ovakav, nešto invazivniji zahvat u odnosu na uobičajenu bjuti-rutinu, neophodno je da se posavetujete sa lekarom koji će, na osnovu vašeg tipa kože i konkretnog problema koji želite da rešite, odabrati odgovarajuću količinu filera.
Sam tretman je brz, traje oko 15 minuta i potpuno je bezbolan, pa se možete vratiti uobičajenim aktivnostima, uz određenu opreznost – da ne koristite šminku i kozmetičke preparate bar 24 sata nakon tretmana, da izbegavate sunčanje i slično.