Svako je dete jedinstveno i različito, ali postoje određene posebnosti i razlike među braćom i sestrama koje proizlaze iz samog redosleda rođenja dece, potvrdilo je istraživanje sprovedeno u Danskoj i Floridi. Studija je pokazala da je verovatnije da će drugo dete biti buntovnije i problematičnije u poređenju s prvorođenim detetom.
Takođe, drugorođena deca sklonija su da rizikuju u životu njego njihova starija braća ili sestre.
Opsežna studija obuhvatila je preko dva miliona mališana, a fokus istraživanja bila je teza kako bi redosled rođenja mogao uticati na disciplinske probleme dece u školi i maloletničku delinkvenciju. Autori su pronašli neke zanimljive obrasce ponašanja.
Veća je verovatnoća da će drugorođeni dečaci biti buntovniji i problematičnijeg ponašanja (na primer u školi) od starije braće i sestara, dok buntovnost kod drugorođenih devojčica nije toliko izražena.
Nije bilo dokaza da je drugo dete slabijeg zdravlja. Naprotiv, čini se da su drugorođena deca zdravija po rođenju i imaju niže stope invaliditeta u detinjstvu. Nije bilo dokaza ni da su roditelji manje ulagali u obrazovanje drugorođene dece.
Deficit pažnje kao potencijalni uzrok
Šta je uzrok svemu tome? Na žalost, prema studiji, krivi su roditelji. Istraživači su zaključili da se vreme koje roditelji provode s prvorođenom i drugorođenom decom često razlikuje – i da bi to mogao biti skriveni razlog buntovnog ponašanja.
„Razlike u roditeljskoj pažnji smatramo potencijalnim uzročnikom koji doprinosi razlikama u delinkvenciji u zavisnosti od redosleda rođenja“, kažu autori studije. Istraživački tim nada se da će njihov rad podstaći dalju raspravu o roditeljskom bolovanju i istraživanju najboljeg balansa između privatnog i poslovnog života za majke, očeve i decu.
„Naša otkrića o sistematski različitim dozama roditeljske pažnje u ranom detinjstvu kao verovatnom mehanizmu razvoja određenih oblika ponašanja takođe zahteva dalju raspravu o roditeljskom dopustu kao dugoročnoj socijalnoj koristi“, napisali su autori.
Drugi stručnjaci tvrde da prvo dete svoje ponašanje modelira prema roditeljima, dok drugo dete ima brata ili sestru kao uzora, te da upravo to može doprineti razlikama u ponašanju. No, čini se da je kvalitetno provođenje vremena s decom zaista važno, a autori studije smatraju da bi svaki roditelj trebalo da ima mogućnost provodi vreme s decom, koliko god želi, bez da ga pritom ometaju finansijski ili zdravstveni pritisci.