NAJSKORIJI ČLANCI

Nehirurška korekcija nosa: da ili ne?

0

Nos je, za mnoge, najupečatljiviji deo lica i kao takav često je izvor nezadovoljstva usled i najmanjih nepravilnosti. Sigurno ste mnogo puta čuli da u vašem okruženju neko priželjkuje drugačiji oblik nosa, ali ono što se najviše ističe kao prepreka jeste strah od same procedure, odnosno od operacije i perioda oporavka, koji zaista nisu jednostavni. Rinoplastika je oblast hirurgije koja se bavi upravo ovim problemom, međutim, sa ekspanzijom filera u estetskoj medicini, na red su došle  nehirurške metode koje imaju sličan efekat kao i neke operativne. Kada je u pitanju korekcija nosa, koji zauzima centralni deo srednje regije lica te utiče na celokupan njegov izgled, fileri su se, zahvaljujući svojim svojstvima i bezbrojnim mogućnostima primene, pokazali kao pristupačnije rešenje od operacije (pritom ne mislimo samo na cenu zahvata). Iako ne možemo reći da su fileri postali broj jedan kada je u pitanju korekcija nosa, kao što je to slučaj sa usnama, ovaj zahvat definitivno zavređuje našu pažnju. U narednim redovima donosimo prednosti i mane ove procedure, koje će vam možda pomoći da donesete pravu odluku i odlučite se za najadekvatnije rešenje.

Hijaluronski fileri vs. rinoplastika

Iako hijaluron nije jedina supstanca koja se može koristiti u nehirurškim procedurama korekcije nosa (tu su još i botoks i druge supstance), već desetak godina unazad važi za broj jedan kada su u pitanju neinvazivni estetski zahvati, tako da ni korekcija nosa nije izuzetak po pitanju mogućnosti primene ove magične supstance. Hijaluron ispravlja nedostatke u vidu asimetrije i oblika nosa, u skladu sa izgledom lica, uz pomoć injektivne metode i pod lokalnom anestezijom, što znači i odsustvo perioda oporavka (uz pridržavanje određenih mera).

Šta se tačno postiže hijaluronskim filerima kada je u pitanju ova regija? Najpre, filerima se najjednostavnije ispravlja asimetrija nosa, potom nepravilnosti na mostu ili na vrhu nosa, podiže se vrh nosa ili se ispravljaju neravnine koje čine da nos deluje manji. Ipak, hijaluronski fileri ne mogu učiniti nemoguće – ukoliko se radi o nešto izraženijim nedostacima, ne mogu se očekivati jednako vidljivi rezultati kao kada su u pitanju manje nepravilnosti. Takođe, fileri ne mogu doslovno smanjiti vaš nos za razliku od rinoplastike, nego se radi o vizuelnom utisku manjeg i pravilnijeg nosa. Zbog svega navedenog, izbor adekvatnog stručnog lica je prvi korak, ključan za uspeh procedure i vaše zadovoljstvo, koji mora otvoreno govoriti o prednostima, manama i (ne)adekvatnosti primene filera kada je vaš slučaj u pitanju.  Osim toga, ukoliko postoji devijacija nosa, koja otežava disanje i druge procese – nehirurška korekcija nosa nije adekvatno rešenje, jer se radi isključivo o estetskim promenama koje može da pruži, ali se pokazalo da može da olakša stanje devijacije usled promene oblika nosa (pre svega kada je reč o podizanju), koji direktno utiče na proces disanja.

Stoga, u zavisnosti od individualnog problema, zavisi i metoda koja bi trebalo da bude primenjena. Ukoliko stručno lice preporuči hijaluronske filere, trebalo bi da znate da je ova procedura veoma kratka (traje od 10 do 30 minuta), bezbolna, vidljiva odmah nakon završetka, ne zahteva nikakvu pripremu, dok su šanse za komplikacije i alergijske reakcije veoma male. Efekat je uglavnom dugotrajan, ali ne i trajan u potpunosti, tako da će biti potrebno ponoviti postupak u periodu od 6 meseci do dve godine nakon prve procedure, što je takođe individualno. U zavisnosti od toga koji deo nosa se tretira i šta je željeni rezultat, koristi se okvirno između 0,3 i 1,5 ml filera.

Fileri su odlično rešenje u slučajevima kada je nakon rinoplastike, odnosno hirurške korekcije nosa, došlo do određenih problema, tj. ako su se pojavile nepravilnosti nakon odrađene operacije ili, prosto, nisu u potpunosti ispunjene želje pacijenta. Tada fileri, kao bezbedno i najbezbolnije rešenje može dati fantastične rezultate i praktično upotpuniti rinoplastički zahvat.

Potencijalni rizici nehirurške korekcije nosa

Naravno, svaki estetski zahvat sa sobom nosi i određene rizike i mogućnosti komplikacije, naročito ako procedure sprovodi nedovoljno stručno lice. Kvalitet materijala koji se ubrzigva takođe je od velike važnosti, tako da, pre nego što se odlučite da bilo šta ispravljate na svom licu, dobro se raspitajte i budite uporni u traganju za sigurnim rukama. Kada je u pitanju korekcija nosa filerima, procedura je svakako zahtevnija nego što je to slučaj kod, na primer, usana. Kada je u pitanju sama estetika nosa, mora se imati na umu to da se filerima nos, zapravo, povećava. Već smo napomenuli da ubrizgavanje filera i uvećanje volumena nekih regija daju vizuelno skladniji izgled, pa čak i utisak manjeg nosa – ali reč je samo o vizuelnom efektu. S druge strane, ako postoji manja grba na nosu koja bi trebalo da se izniveliše, tada se koren nosa praktično mora proširiti, što neće dati zadovoljavajuć krajnji rezultat.

U pogledu bezbednosti, sama regija nosa je veoma osetljiva zbog brojnih krvnih sudova, tako da kao posledica neadekvatnog vršenja procedure ubrizgavanja filera u ređim slučajevima može doći do težih komplikacija, poput odumiranja dela nosa, pa čak i gubitka vida usled pritiska na arterije i njihovog zapušenja. Ipak, komplikacije su uvek potencijalni rizik bilo kog zahvata, tako da nije relevantno govoriti o najgorim mogućim scenarijima, nego bi se trebalo odlučiti za proverene stručnjake, ostvariti dobru komunikaciju sa njima i biti realan u željama i očekivanjima.

Da zaključimo…

Drastična promena izgleda lica uz pomoć nehirurške korekcije nosa nije moguća, ali je ovo svakako dobar način da se otklone sitne nepravilnosti koje kvare vaše samopouzdanje. Takođe, zdravstveni problemi uzrokovani nepravilnim nosem nisu indikacija za neinvazivne metode i jedino pravo rešenje u tom slučaju jeste operacija nosa. Ako ste pak, znatiželjni i želite da svom licu date nešto drugačiji izraz, nehirurška metoda korigovanja nosa je neuporedivo manje zahtevan proces od rinoplastike, sa mnogo kraćim periodom oporavka, dok sama procedura ne traži nikakvu specijalnu organizaciju vaše svakodnevice i dopušta vam da se vrlo brzo vratite redovnim aktivnostima. Tako da, ukoliko želite da osvežite svoje lice, a nos je vaša bolna tačka – onda ovo jeste izbor za vas. Uprkos rizicima, ubrizgavanje filera u ovu regiju je mahom veoma bezbedno i ostavlja minimalne posledice (manje podlive ili crvenilo, koji prolaze kroz nekoliko dana od procedure).

Skin cycling: prolazni trend ili savršena rutina nege?

0

Koliko puta ste pod uticajem TikToka i Instagrama kupili proizvod koji vam ne treba, primenili trik koji ne radi posao i potrčali za preporukom koja vas je skupo koštala? Ako i niste pristalica viralnih savetodavaca, do vas je sasvim sigurno, barem jedanput, stigao neki must have sadržaj za kojim (ni)ste tragali. Skin cycling  jedan je od hitova koji je nedavno zavladao beauty svetom, a zapravo se radi o prilično staroj i dermatološki opravdanoj metodi nege kože, koja je, za razliku od mnogih, pokazala odlične rezultate.

O čemu se zapravo radi?

Kako i samo ime kaže, skin cycling metoda predstavlja cikličan, odnosno kružni redosled primene preparata za negu lica. Drugim rečima, ovo je četvorodnevni princip rutine nege, pri kojem se dve noći koriste aktivni sastojci (eksfolijatori i retionoidi), a druge dve noći koža se odmara i hidrira. Prve noći koristi se blagi piling, odnosno preparat sa dejstvom eksfolijatora. Druga noć je rezervisana za proizvod sa aktivnim sastojcima (prvenstveno se misli na retinol), a treća i četvrta faza podrazumevaju nanošenje sredstava za hidrataciju, poput onih na bazi ulja, hijaluronske kiseline, vitamina C i drugih. Glavni benefit ovakve nege jeste činjenica da skin cycling-om dobijate željeni maksimum od strane aktivnih sastojaka, ali i da svojoj koži dajete dovoljno vremena da se oporavi i umiri nakon ovih, nešto agresivnijih sastojaka. Zbog toga, iako aktivni sastojci jesu važan element ovakve nege, nema rizika od većih problema i iritacija, što je naročito značajno ukoliko ste početnik u korišćenju kiselina i retinola. Kako biste bili sigurni da nećete naškoditi svojoj koži, za svaku fazu ove rutine birajte proverene proizvode i sastojke, za koje ste sigurni da odgovaraju vašem tipu kože.

Kako odabrati proizvode?

Kada je reč o eksfolijaciji, odnosno pilingovanju lica, skin cycling podrazumeva piling na bazi kiselina. To znači da bi, umesto klasičnih mehaničkih pilinga, odnosno preparata sa granulama koje grebu vašu kožu i na taj način stvaraju efekat (koji svakako nije zanemarljiv, samo nije potpuno prigodan za ovaj režim nege), trebalo da se odlučite za neki od seruma na bazi AHA ili BHA kiselina. Ove kiseline vrše dubinsku eksfolijaciju i regenerišu ćelije na dubljem nivou od mehaničkog, koji to čini samo na površini kože. Prednost redovne eksfolijacije kože, odnosno primene kiselina (i onda kada se ne primenjuju u okviru skin cycling-a) jeste u tome što čini kožu zdravijom, otpornijom, otkalanja odumrle ćelije na njenoj površini i na neki način je priprema za bolje upijanje sastojaka iz drugih proizvoda. U zavisnosti od tipa kože, možete odabrati AHA (alfa hidroksi) kiseline u koje spadaju voćne, mlečna i glikolna kiselina ili BHA kiseline (beta hidroksi) koje su rastvorljive u ulju i pogodne su za one sa masnijom kožom, sklonoj aknama i bubuljicama, a među kojima je najpoznatija i najefikasnija salicilna kiselina. Ako do sada niste imali iskustva sa primenom kiselina, obavezno birajte njihove slabije koncentracije u proizvodima kako ne bi došlo do iritacija.

Druga faza podrazumeva upotrebu retinola, koji je postao zlatni standard u oblasti antiejdž nege lica i koji je jedan od retkih sastojaka koji dokazano deluje na znakove starenja, ali ima i preventivno dejstvo na nastanak finih linija i bora. Ukoliko ste već koristili retinol, pri skin cycling-u možete nastaviti sa uobičajenom koncentracijom, no, ako ste početnik, važi isto pravilo kao i pri odabiru kiselina. Iako često posežemo za jačim koncentracijama kako bismo što pre postigli željeni efekat, jedino što se time postiže jesu preterane reakcije kože, za čije saniranje neće biti dovoljna samo redovna hidratacija. U slobodnoj prodaji možemo naći koncentracije od 0,1 do 1 % retinola i, verujte, s razlogom je tako, te za početak birajte one najniže.

U pogledu hidratacije i odmora kože tokom treće i četvrte noći, nećete pogrešiti sa proverenim saveznicima kao što je hijaluronska kiselina, a tu su još i vitamin E, urea, glicerin, ši buter i drugi sastojci koji imaju ulogu da dubinski hidriraju i umire kožu. Prilikom odabira proizvoda za hidrataciju tokom  skin cycling-a obratite pažnju na to da li je bogat emolijensima – jer između sredstava za hidrataciju i emolijenasa ima razlike. Naime, za razliku od, nazovimo, običnih hidrirajućih proizvoda koji su tu da hidriraju kožu, emolijensi imaju zadatak datu vlagu i zadrže na površini kože. Jedan od efikasnijih emolijenasa je pomenuti glicerin, a tu su i prirodna ulja i buteri, dakle nešto „teži” sastojci koji služe kao barijera. Ove proizvode možete nanositi i u vidu seruma, i u vidu kreme, jedan za drugim, bez straha od neželjenih reakcija. Cilj je da se tokom ove dve noći koža nahrani, ojača i bude spremna za novi krug aktivnih sastojaka.

Da li je ovo pravi izbor za vas?

Ako ste odlučili da uvede tzv. aktive, odnosno aktivne supstance u svoju rutinu, skin cycling može biti optimalan izbor jer se koža ovom metodom postepeno navikava na nešto agresivnije sastojke. U jednoj sedmici ćete praktično dva puta koristiti kiseline, dva puta retinol, što je dovoljno za navikavanje kože. Ukoliko imate problematičnu kožu, sklonu bubuljicama i aknama i već koristite aktivne sastojke u svojoj rutini, ovaj redosled sastojaka može biti efektan kada je reč o određenim problemima. Ipak, na posebnom oprezu moraju biti oni koji pate od nekog oblika ekcema, jer je moguće da koža neće dobro reagovati na dva aktiva koja se koriste uzastopno, dve večeri zaredom. U tom slučaju, savetuje se uvođenje jedne aktivne supstance u skin cycling-u, i to tokom nekoliko nedelja. Nakon navikavanja kože može se uvesti i drugi aktiv, odnosno može se početi sa procedurom skin cycling-a koji podrazumeva kiseline i retinol zaredom.

Nega lica: oporavak nakon leta i priprema za jesen

0

Možda ste primetili određene promene na svom licu nakon letovanja – i to ne bi trebalo da vas čudi. Koliko god poštovali dnevnu rutinu nege i na odmoru, sunce, so i kreme za sunčanje ostavljaju trag na koži. Nakon što preplanulost nestane, koža lica neretko je umorna, perutava, sa pokojom tamnijom mrljom, ali i novim borama. Tu su i nezaobilazne bubuljice, koje su posledica kombinacije SPF proizvoda i znoja, te zapušavanja pora, pa i popucali kapilari koji dugo mogu ostati vidljivi. Ipak, nema razloga za preteranu brigu, potrebno je samo da što pre uvedete određene novine u svoju negu i odaberete proizvode koji odgovaraju vašem trenutnom stanju i tipu kože.

Već izmenjena struktura kože nakon letnjih dana, dodatno može biti iritirana promenom godišnjeg doba i hladnijim vremenom, tako da će vam definitivno biti potrebni neki novi proizvodi u neseseru. Iako je uvreženo mišljenje da bi trebalo uvoditi masnije kreme, agresivnije serume i, uopšte, teže strukture uobičajenih proizvoda, najvažnije je da dobro proverite sastav kozmetike koju koristite i odaberete je u skladu sa individualnim stanjem lica. Najrelevantniji savet svakako možete dobiti od odabranog kozmetičara, a u narednim redovima donosimo neke od osnovnih koraka i proizvoda koji vam mogu pomoći da osvežite kožu lica i pripremite je za jesenje dane i drugačije vremenske prilike.

Kao i uvek – hidratacija: ovo je osnovni korak u nezi kože tokom cele godine, pa iako nam se čini da već sve znamo o ovoj temi, nekako se uvek ispostavi da hidrataciji ne pristupamo dovoljno ozbiljno. Za one sa suvom kožom i problemima poput ekcema, psorijaze, rozacee i drugih, naročito je važno da obrate pažnju na dodatnu hidriranost u prelaznim periodima i da se fokusiraju na jačanje kožne barijere, jer upravo promenljivi spoljašnji uslovi mogu pogoršati stanje ovih oboljenja. Hijaluronska kiselina, glicerin, propilen glikol, butilen glikol, sorbitol, spadaju u grupu humektanata koji sakupljaju vlagu i privlače vodu u epiderms, tj. u površinske slojeve kože. Pored ovih, i neki prirodni sastojci kao što su aloja, urea, aminokiseline, predstavljaju bazične sastojke za hidratantne proizvode. Ne zaboravite da i kiseline, koje imaju piling-efekat, poput glikolne, laktične i mandelične, imaju hidrirajuće dejstvo. Pored navedenih sastojaka, obratite pažnju na emolijente u proizvodima, koji se ponašaju poput lubrikanta i služe kao barijera za gubitak vlage. U emolijente spadaju keramidi i masne kiseline (vitamin E, ulje skvalana, silikoni).

Piling: ovo je nezaobilazan postupak nakon izlaganja suncu i najbolji saveznik u pripremi kože za novu rutinu. Osim u kozmetičkim salonima, možete ga primenjivati i kod kuće, ali uz poseban oprez. Okruženi smo savetima za pravljenje prirodnih pilinga, od sastojaka iz kuhinje, i to je jedna od najčešćih grešaka. Hrana, prosto, nije za lice i neće imati ni približan efekat kakav bi trebalo. Kiseline u serumima za svakondevnu upotrebu, s druge strane, vrše piling površinskog sloja kože i veoma su korisne, a među njima se posebno ističu AHA kiseline. Alfa-hidroksilne kiseline služe kao eksfolijatori površinskog sloja kože, imaju antioksidativna i hidrirajuća svojstva, a usput stimulišu proizvodnju kolagena. U AHA kiseline spadaju glikolna, mlečna (laktična), limunska i jabučna kiselina. Najpre birajte manje koncentracije kiselina u proizvodima (serumima, pre svega) kako ne biste izazvali iritaciju. Ovaj tip proizvoda najbolje je koristiti kao deo noćne rutine, uz prethodno čišćenje lica, a nakon primene, obavezno je nanošenje hidratantne kreme. Serumi sa AHA kiselinama deluju tako što uklanjaju mrtve ćelije s površine kože, te čine kožu glatkom, sjajnom i nežnom. Ova vrsta pilinga naročito pogoduje onima sa osetljivom kožom, kod kojih fizički piling može izazvati iritacije.

Uklanjanje hiperpigmentacija: najviše se bojimo fleka na licu nakon sunčanja, a dešava se da se, uprkos visokoj zaštiti, ipak pojave. Mrlje na licu rezultat su prekomerne produkcije melanina. Pored obaveznih dermatoloških tretamana, u kućnu negu bi trebalo da uključite proizvode namenjene ublažavanju hiperpigmentacija, a dobra vest je da skoro svaki brend dermokozmetike nudi liniju posvećenu ovom problemu. Neki od aktivnih sastojaka koji se moraju naći u ovakvim proizvodima su hidrohinon (u koncentraciji manjoj od 2%), arbutin, kojična kiselina, vitamin C, derivati retinske kiseline i azelaična kiselina.

SPF zaštita – ne smemo je zaobići ni onda kada nema sunca. Kreme sa zaštitnim faktorom obavezno koristite pre izlaska iz kuće jer sunčevi zraci vrebaju tokom čitave godine iako ih ne osetimo. Sada su dostupne kreme koje su veoma hidratantne i čak zaglađuju pore te se koriste kao podloga za šminku, tako da nema izgovora za izostanak SPF-a iz dnevne rutine.

Tretmani koji će pripremiti lice i telo za sunčane dane

0

Iako je kućna nega postala tema broj jedan, a njeni proizvodi obećavaju efekat istovetan onom nakon profesionalnih tretmana, procedure koje su kontrolisane od strane stručnih lica teško mogu biti zamenjene nizom seruma i krema za lice, pilinga i losiona za telo koje koristimo i drugih proizvoda. To ne znači da je vaša dnevna rutina uzaludna, naprotiv, ona održava zdravo stanje kože, međutim, u slučaju određenih dermatoloških i estetskih problema, ali i zarad prevencije, trebalo bi se barem nekoliko puta godišnje prepustiti rukama profesionalca. Kako nam se bliže letnji dani i izlaganje suncu, slanoj vodi i bazenima, koža će morati dosta toga da otrpi, stoga je poželjno pripremiti je za izazove kako nakon letovanja ne bi bila u znatno lošijem stanju, što je čest slučaj. A, ukoliko vas muči mali višak koji se tokom zime nagomilao na telu – i za ovaj problem postoji relativno brzo rešenje za koje morate posetiti profesionalne kozmetičke centre.

Šta podrazumeva ovakva priprema?

U najkraćem, da bi koža bila spremna za toplo vreme i sve što se pod tim podrazumeva, trebalo bi joj pružiti dovoljno hidratacije, regeneraciju i zaštitu, čiji je krajnji cilj da pojačaju odbrambeni mehanizam naše kože, kao i da je učine otpornijom na sunce i fotostarenje koje je, nažalost, neizbežno prilikom izlaganja sunčevim zracima. Zimski period ostavlja određene posledice kao što su suvoća, perutanje, ogrubelost, a kako i toplije vreme ume da ostavi slične simptome, trebalo bi sanirati ove probleme kako se stanje kože ne bi pogoršalo. U slučaju nagomilanog celulita i povećanog obima struka, butina i zadnjice, ako niste na vreme krenuli sa treninzima i regulisanom ishranom – instant rešenje donekle leži u masažama, ultrazvučnim tretmanima, vakuum procedurama i sličnim metodama koje će u nekoliko serija dati vidljive rezultate.

Kako tretirati lice?

Prvi korak ka regenerisanju kože lica (a svakako i tela) je piling – verovatno ga i sami primenjujete u kućnim uslovima, međutim, profesionalni piling će zahvaljujući jačoj koncentraciji određenih sastojaka nakon samo jednog tretmana imati velikog efekta. Uvek postoji dilema oko toga da li agresivnije pilinge, kao što je hemijski, treba primenjivati tokom sunčanih dana. Odgovor je – da! Nailazimo na oprečne i prilično šture informacije u vezi sa primenom profesionalnih pilinga pred leto, ali prava istina je da u kontrolisanim uslovima ovakav tretman povoljno utiče na pripremu kože. Naravno, hemijski piling nećete raditi neposredno pred putovanje ili planirano sunčanje jer je koža nakon tretmana izuzetno osetljiva, ali je sasvim u redu da ga uradite u periodu od dve do tri nedelje ili mesec dana pred letnji odmor. Rezultat ovakvog tretmana je potpuno regenerisana koža, odstranjene mrtve ćelije i podstaknut rad ćelija koji čini kožnu barijeru obnovljenom i snažnijom, a kožu spremnu za SPF preparate i druge proizvode. Osim toga, piling će omogućiti vašoj koži da ravnomerno dobije boju. Naravno, u skladu sa vašim stanjem i tipom kože, piling koji treba uraditi može biti i drugačijeg tipa (dakle, ne samo hemijski), dok će stručno lice odrediti njegovu jačinu. Naime, u slučajevima pilinga koji se rade u letnjem periodu, uglavnom se biraju oni koji deluju površinski, dok dubinski pilinzi ipak čekaju svoj red na jesen ili tokom zime.

Higijensko čišćenje lica predstavlja najosnovniji kozmetički i dermatološki tretman čija je uloga relativno zanemarena naspram svih noviteta koji nam se nude, a koji zapravo predstavlja osnovu oslobađanja kože od nepoželjnih materija. Ova vrsta tretmana je baza za sve dalje, složenije tretmane i temelji se na manuelnom čišćenju pora i adekvatnim preparatima koji se koriste nakon samog tretmana, a koji imaju umirujuće i negujuće dejstvo. Ukoliko niste poverljivi prema agresivnijim tretmanima pred leto, injektivnim metodama i tome slično, higijenski tretman lica će vam zasigurno biti od koristi, bez bojazni od nepoželjnih reakcija.

Biorevitalizacija je jedan od onih tretmana za koji ste sigurno čuli, dok postoje i brojni drugi tretmani sa ovim efektom koji nose drugačije nazive. Suština ove metode je dubinska hidratacija kože koja se postiže injekcionom metodom, slično mezoterapiji, koja se takođe preporučuje kao tretman pripreme za leto. Hranljivi koktel koji se aplikuje biorevitalizacijom obogaćen je, pre svega, hijaluronskom kiselinom, ali i drugim korisnim sastojcima poput vitamina, minerala, antioksidanasa, aminokiselina, kolagena i drugih. Ovaj tretman se preporučuje kako pre, tako i nakon letovanja zbog regenerativnog efekta. Estetski, postiže se osvežen i podmlađen izgled, dok je funkcionalna uloga kože znatno poboljšana dejstvom aktivnih sastojaka. Zahvaljujući minimalno invazivnoj metodi, birevitalizacije je preporučljiva tokom cele godine, tako da joj se bez bojazni možete prepustiti i pred letnji odmor.

Priprema tela

Jedna od prvih asocijacija na letnju sezonu svakako je i onaj mali višak, odnosno celulit koji bismo želeli da uklonimo preko noći. Kreme pomažu, ali nedovoljno, za treninge je možda kasno – pa, da li postoji mogućnost da zaista dobijemo instant efekat ako posetimo neki od kozmetičkih centara?

Ultrazvučna kavitacija je jedna od dobro poznatih metoda koja topi masne naslage u potkožnom tkivu putem neinvazivnog delovanja ultrazvuka – jasno je da ova metoda direktno utiče i na uklanjanje celulita, kao i na smanjenje obima određenih delova tela. Ultrazvuk u ovom tretmanu ima funkciju da potpmogne isparavanje vode u organizmu, a kada se ovaj proces dogodi u blizini membrana masnih ćelija, dolazi do pucanja tih membrana i na taj način se telo oslobađa masnoća. Naravno, efikasnost procedure zavisi od individualnog stanja tela, količine masnog tkiva, stanja masnih ćelija i međućelijske tečnosti. Efekat se zasniva na izlivanju masnoće iz masnih ćelija u međućelijski prostor, gde dalje podleže razgradnji. Tretman je potrebno ponoviti u pravilnim razmacima, tako da uz konsultaciju sa stručnim licem možete prilagoditi dinamiku procedura, a rezultati će zasigurno biti vidljivi.

Radiotalasni lifting tela otklanja čak i višak kože na problematičnim regijama, zateže je i donosi efekat podmlađene kože. Usput, ovaj tip liftinga topi masne naslage, čime se dobija 2 u 1 efekat. Radiotalasi se, tokom procedure, emituju putem sonde do srednjeg sloja kože u kojem se podstiče njena regeneracija, stvaranje novog kolagena i elastina, što posredno dovodi do zatezanja problematičnih regija. Procedura je potpuno bezbedna i neinvazivna tako da nema potrebe za oporavkom kože nakon tretmana što je još jedna prednost u pogledu brzih letnjih priprema tela.

Lipomasaža (LPG tretman) je jedna od popularnijih metoda kada je u pitanju zatezanje kože i, pre svega, uklanjanje celulita. Radi se o masaži putem LPG aparata, sa rotirajućim i vakuum sondama, koje utiču na dublje slojeve masnih naslaga, stimulišući njihovu razgradnju. Procedura deluje tako što masne naslage premešta ka površini kože čime se smanjuje vidljivost celulita. Zbog vakuum efekta masažera LPG tretman podstiče stvaranje kolagena i elastina u tretiranim delovima, te pospešuje mikrocirkulaciju i međućelijsku razmenu tečnosti. I ovaj tretman najbolje rezultate daje primenom u serijama, tako da je potrebno otprilike tri do četiri tretmana za potpun efekat. Osim uklanjanja celulita, lipomasaža će učiniti da izgubite i koji cenitmentar u obimu struka, zadnjice ili butina.

Za kraj, ne zaboravite da je i piling tela veoma važna stavka kada je u pitanju priprema kože za leto – iako je lice po tom pitanju osetljivije, jako je važno očistiti kožu čitavog tela od odumrlih ćelija sa površine, dok profesionalni pilinzi mogu ukloniti strije i pospešiti razgradnju celulita.

Kiseline za lice tokom leta: da ili ne?

0

Upotreba kiselina u nezi lica postala je još jedan od zlatnih standarda lepote. Kada bismo ukratko morali da objasnimo kako deluju, najpribližnije bi bilo uporediti ih sa (hemijskim) pilinzima. Eksfolijacija, obnavljanje ćelija, uklanjanje sitnih nepravilnosti (hiperpigmentacija i bora), blistavost kože, smanjenje sebuma, samo su neki od benefita koje nam donose kiseline u nezi lica. Jedno od glavnih pitanja u vezi sa kiselinama jeste njihova upotreba tokom različitih godišnjih doba, gde najveću dilemu izaziva letnji period zbog moguće fotosenzitivnosti. U narednim redovima donosimo sve što bi trebalo da znate o kiselinama i njihovoj primeni tokom sunčanih dana i letnjih odmora koji nam se bliže.

AHA, BHA, PHA – u čemu je razlika?

Sve tri grupe kiselina imaju sličan efekat, odnosno isti zadatak u nezi kože, ali se razlikuju u jačini i načinu delovanja, stoga je važno prilagoditi ih individualnom problemu kože i njegovom stanju, odnosno tipu.

AHA (alfa hidroksi) kiseline pripadaju grupi tzv. voćnih kiselina jer se pronalaze u njihovim različitim vrstama, a primenjuju se zarad eksfolijacije, ljušćenja odumrlih ćelija s površine kože. AHA kiseline deluju na površinski, orožnali sloj kože u kojem se i nalazi ovaj višak koji treba odbaciti, a kako imaju veoma male molekule, brže prodiru u kožu. Zbog toga se preporučuju manje osetljivoj, jačoj koži, a rešavaju probleme kao što su  rozacea i izrazito suva koža lica. Najpoznatije kiseline ove grupe su glikolna (dobija se od šećerne trske), citrična i mlečna.

BHA (beta hidroksi) kiseline su one koje se rastvaraju u ulju, blaže su od AHA kiselina stoga izazivaju manje iritacija i prvenstveno se koriste zbog umirujućeg dejstva na bubuljice i akne, smanjenje ožiljaka, zarastanje kože, regeneracije ćelija i ujednačavanja tena. Najčešća primena je, dakle, na koži sklonoj aknama i bubuljicama, odnosno na koži koja luči veće količine sebuma. Jedna od najpoznatijih kiselina iz ove grupe svakako je salicilna.

PHA (polihidroksi) kiseline karakterišu veći molekuli od kiselina prve dve grupe i iz tog razloga deluju još nežnije, sa značajno smanjenim rizikom od irtiacija. Odličan je eksfolijant za one sa osetljivom kožom.  PHA kiseline ne prodiru toliko duboko u kožu kao AHA i BHA kiseline zbog veličine svojih molekula, tako da ukoliko ste početnik u svetu kiselina za lice, PHA je dobar izbor za vas. Naročito se preporučuju kod kože sa grubom teksturom i tamnijim flekama na površini. PHA kiseline se često mogu kombinovati sa kiselinama iz druge dve grupe.

Matematika kiselina      

Ono što se ne sme zanemariti kada su kiseline u pitanju, jeste njihova koncentracija u proizvodima koje nalazimo u slobodnoj prodaji, kao i pH vrednost na kojoj deluju. Naime, kiseline deluju na pH vrednosti nižoj od 5, a što je pH vrednost niža, dejstvo kiseline je jače. Čak je i zakonski regulisan nivo pH vrednosti proizvoda koji se smeju naći u prodaji i one koja se sme koristiti u profesionalnim tretmanima. U komercijalnoj upotrebi ne bi trebalo koristiti proizvode ispod 3, 7 – 4 pH  vrednosti, dok su, sa druge strane, kiseline preko 4, 5 pH veoma slabog učinka.

Dakle, pH vrednost je važniji faktor od same koncentracije kiseline u proizvodu jer direktno utiče na njenu jačinu, no, trebalo bi svakako obratiti pažnju i na sam procenat kiselina. Taj broj nikako ne bi smeo da prelazi 30 – dakle, maksimalna koncentracija kiseline je 30%, posebno ako se u obzir uzme niska pH vrednost. A, kada je reč o proizvodima koje želite da koristite u kućnoj rutini, nemojte uzimati koncentracije veće od 10% kako biste bili sigurni da neće doći do iritacija i značajnijeg oštećenja kože. Nepravilno, prekomerno i prejako doziranje kiselina će dovesti do kontraefekta, do oštećenja i čak bržeg starenja kože.

Kako ih pravilno upotrebljavati tokom leta?

Sigurno ste čuli sto puta do sada – ali SPF proizvodi su ključna stvar nege tokom cele godine, a upravo će vas oni spasiti muka i oko korišćenja kiselina. No, krenimo redom: upotreba kiselina u letnjem periodu je dozvoljena, ali postoji nekoliko uslova za to – niže koncentracije, korišćenje kiselina uveče i zaštitni faktor 50 pre izlaska na dnevnu svetlost.

Kiseline (bilo koje iz navedenih grupa) deluju poput najboljeg pilinga koji možete sebi priuštiti u kućnim uslovima, što istovremeno znači i to da čini kožu manje otpornom na spoljašnje uticaje, a naročito na sunčevo zračenje. Stoga morate pažljivo rasporediti kiseline u rutini tokom sunčanih dana ukoliko ne možete ili ne želite da ih se odreknete. Ukoliko posedujete proizvode sa većom koncentracijom kiselina, zamenite ih onima sa manjim postotkom, a osim toga, nemojte kombinovati više proizvoda sa kiselinama (oko toga i inače morate biti pažljivi, a naročito tokom leta).

Pored navedenog, ako korstitite kiseline tokom letnjih meseci – nemojte koristiti i mehaničke pilinge, odnosno proizvode sa granulicama koje imaju eksfolijantski efekat. Prosto, dobićete udvostručen efekat pilinga, što vam svakako nije potrebno.

Proizvode sa kiselinama, naročito ako je reč o serumima i kremama, obavezno koristite isključivo uveče, što je i inače preporuka, pa se kod letnjih meseci na tome insistira. Ujutru izbegavajte korišćenje istih proizvoda i opredelite se vitamin C ili neki drugi hidrirajući serum i kremu, dok preko uobičajene nege bez izuzetka morate staviti SPF kremu sa što većim indeksom zaštite.

Idealan proizvod sa kiselinama tokom letnjih meseci?

Serumi su zasigurno omiljen proizvod skoro svake žene koja vodi računa o nezi lica. Ipak, znamo i to da oni imaju najjače dejstvo, zbog najveće koncentracije sastojaka, tako da je u slučaju letnje rutine s kiselinama možda najbolje da se odlučite za neki drugi proizvod sa sličnim sastojcima, koji je po svojoj prirodi blaži. Jedan od tih proizvoda je svakako tonik – koji bi i inače trebalo da uvrstite u svoju dnevnu i noćnu rutinu zbog sposobnosti da pokupi i najmanje nečistoće nakon skidanja šminke i umivanja lica odgovarajućim proizvodima. Tonik sprema vašu kožu za proizvode koji slede, a već posle nekoliko sekundi od nanošenja tonika osetićete promene na licu u vidu izrazito nežne površine. Nakon tonika, sledi serum, a onda i hranljiva krema, čime je vaša rutina – obavljena.

Kada je reč o tonicima sa kiselinama, tokom leta su veoma praktično rešenje jer svoje blagotvorne sastojke ne morate izbaciti iz rutine, ali ćete ublažiti njihovo dejstvo. Nakon tonika sa kiselinama možete naneti hidrirajući serum i istu takvu kremu, i na taj način kompletirati letnju rutinu nege.

Hidratacija je svakako jedan od ključnih elemenata nege tokom cele godine (kao i SPF), a naročito tokom leta i odmora pored mora ili bazena, koji je znantno isušuju. Stoga obogatite svoj neseser proizvodima sa alojom, hijaluronskom kiselinom i drugim korisnim sastojcima, koji će očuvati vlažnost kože.

Šta morate znati o atopijskom dermatitisu?

0

Sve češće slušamo o atopijskom dermatitisu, odnosno ekcemu, i nailazimo čak i na drogerijske proizvode koji su namenjeni nezi atopične kože, što nam verovatno dovoljno govori o tome koliko je ovaj problem rasprostranjen.  Ukoliko vam je dijagnostikovano ovo kožno oboljenje, onda sigurno znate i koliko je teško stati mu na put. Oko 5% odraslih boluje od atopijskog dermatitisa, dok je kod dece ovaj procenat duplo veći. Osnovni problem je u nemogućnosti da se dermatitis u potpunosti izleči, te u hroničnom periodičnom pogoršanju stanja kože, što u određenoj meri kvari kvalitet života ljudi sklonih atopiji. Ipak, ekcem ne ugrožava opšte zdravlje i može se držati pod kontrolom uz određenu terapiju i kozmetiku.

Kako da prepoznate atopijski dermatitis?

Isušenost kože u ograničenim regijama na telu, svrab, zatezanje, perutanje i crvenilo neki su od osnovnih simptoma atopijskog ekcema. Karakteristična klinička slika su suvi crvenkasti pečati po telu, po čemu se atopijski dermatitis razlikuje od uobičajene isušenosti kože. Regije koje su najčešće zahvaćene su glava, lice, vrat, dekolte, šake i prevoji na telu poput zglobova ruke, laktova i pregiba iza kolena ili iza ušiju. Uobičajeno je da se u određenim periodima javlja jak svrab, koji prestaje nakon nekog vremena, ali izaziva češanje i oštećuje već oštećenu kožnu barijeru. Ekcem se jako često javlja kod novorođenčadi i male dece, sa istim simptomima, s tim što u ovom slučaju može doći do povlačenja ekcema najčešće do pete godine deteta. Kod odraslih sklonih atopiji, potpuno povlačenje simptoma je mnogo teže.

Koji su uzroci pojave atopijskog dermatitisa?

Kao i kod mnogih kožnih oboljenja – uzrok najčešće ostaje nepoznat, dok postoji nebrojeno mnogo faktora koji mogu izazvati ekcem, odnosno atopijski dermatitis. Najpre, ovo oboljenje predstavlja buran imunološki odgovor na određene spoljašnje ili unutrašnje pojave (poput autoimunih bolesti), dok je koža ljudi sklonih ekcemu po pravilu suva i ne luči dovoljnu količinu sebuma koji bi stvorio zaštitnu barijeru. Osim toga, mikrobiom atopične kože nije izbalansiran, odnosno skup mikroorganizama na površini kože koji je zadužen za njenu odbranu nije u uravnoteženom stanju. Uzroci pojave ekcema mogu biti genetski uslovljeni, odnosno nasledni, ili mogu potpadati pod alergene, dok kod odraslih veliku ulogu igraju stres i (nepovoljan) način života. Dakle, atopičnu kožu možemo predstaviti kao mnogo osetljiviju u odnosu na normalnu, koja snažno reaguje na spoljašnje faktore ili na unutrašnja stanja u organizmu. Kako je barijerna, zaštitna uloga kože umanjena, odnosno oštećena, koža nema mogućnost odbrane i zato dolazi do karakteritičnih simptoma koje smo naveli.

Kod ljudi koji boluju od astme i koji su skloni respiratornim alergijama, velika je verovatnoća da se pojavi i atopijski dermatitis. Potom, podneblje, a naročito hladnija klima imaju značajnu ulogu u nastanku ekcema, što možemo zaključiti i po tome što atopičnoj koži uglavnom prija sunce, pa se simptomi poboljšavaju odlaskom na letovanja i slično. Uzroci na koje se uvek posumnja kada dođe do pojave ekcema jesu i nakit (naročito bižuterija), određena hrana poput orašastih plodova, mlečnih proizvoda i drugih, kućna hemija, sintetički materijali, pušenje, alkohol, prekomerno znojenje i drugi.

Kako se leči atopijski dermatitis?

Najpre mora biti naglašeno to da, zbog otežanog pronalaska samog uzroka oboljenja, kada kažemo lečenje atopične kože, mislimo prvenstveno na smirivanje akutnog stanja i dugotrajnu prilagođenu negu ovakve kože, koja će vremenom dovesti do jačanja barijerne funkcije. Promenom stila života moguće je povoljno uticati na atopijski dermatitis, dok terapija i kozmetika sprečavaju nepovoljne simptome.

Kao i svako hronično oboljenje, atopijski dermatitis pokazuje tendenciju pogoršanja stanja u određenim periodima godine. Kod ekcema to znači jak svrab, vidljivo crvenilo, perutanje i ogrubelost zahvaćene regije. Ovakva stanja se najčešće rešavaju upotrebom kortikosteroida koji se mogu koristiti u vidu masti i krema, ali i oralnim putem. Važno je naglasiti da se kortikosteroidi nanose isključivo na ekcemom zahvaćenu regiju tela, a nikako na zdrav deo kože.  Ovakva terapija važi za najefikasniju u ublažavanju simptoma, ali ne bi trebalo da se koristi duže od nekoliko dana uzastopno. Osim toga, moguće je da dermatolog prepiše i antibiotike ukoliko postoji sumnja na bakterijsku infekciju koja je okidač ekcema. Ono što je sasvim izvesno jeste dugoročna promena nege kože, koja na duže staze može ojačati barijeru i samim tim uticati na njeno bolje stanje i smanjenje osetljivosti na spoljašnje faktore.

Ukoliko primetite neke od simptoma ekcema, najbolje je posavetovati se sa dermatologom bez obzira na to da li ste istim povodom već išli kod lekara. Skloni smo tome da budemo sami svoj majstor, te primenimo, na primer, istu kortikosteroidnu terapiju koju smo ranije koristili – što nije preporučljivo, niti će dati željene rezultate. Dermatolog pregledom stiče opštu sliku stanja kože na čitavom telu, pri čemu se mogu otkriti i razni drugi simptomi i faktori, stoga je savet stručnjaka uvek najbolje rešenje.

Nega atopične kože

Zaboravite na sapune i mirišljave kupke – nega atopične kože zahteva blage dermatološke formule koje su prilagođene oštećenoj barijeri, stoga će verovatno biti potrebno da se odreknete omiljenih šarenih bočica sa proizvodima i okrenete se medicinskoj kozmetici. Pranje ruku, umivanje lica, tuširanje, pranje kose zahtevaće drugačije proizvode, koji su sada dostupni u velikom broju i od strane različitih brendova. Svaki brend medicinske kozmetike sadrži i liniju namenjenu atopičnoj koži. Tu možete pronaći blaga ulja za kupanje kojim ćete zameniti uobičajene gelove i sapun za pranje ruku, prilagođene kreme za ruke i lice, kao i mleka za telo, koji su specijalno kreirani za jačanje površinskog sloja kože, šampone za kosu koji neguju kožu glave i brojne druge proizvode. Efekte ove kozmetike primetićete već nakon prvog korišćenja, a izostaće uobičajeno peckanje i svrab nakon kupanja, pranja ruku, umivanja i drugih kontakata sa vodom.

Lako ćete prepoznati ove proizvode jer u svom nazivu sadrže termin atopy, atopic i slično, dok na deklaraciji možete iščitati koje simptome ublažava.  Glavno oružje u umirivanju ekcema jesu upornost i disciplina. Dakle, nemojte zanemariti značaj medicinske kozmetike u nezi lica i tela jer samo redovna dugoročna primena može dovesti do poboljšanja stanja kože. Medicinsku kozmetiku možete primenjivati bilo kada u toku dana bez straha od iritacija. Dobra stvar je što ovakve proizvode mogu koristiti i vaši mališani ukoliko im je ustanovljen ekcem, što govori u prilog blagim formulama koje se koriste u ovakvim proizvodima.

Posebna pažnja ide zaštiti kože od kućne hemije (deterdženti i druga sredstva za čišćenje) i prilikom brisanja prašine (jer i grinje i drugi mikroorganizmi mogu uzrokovati pogoršanje dermatitisa), tako da je obavezno korišćenje rukavica kako ne biste došli u kontakt ni sa jednim agresivnim sredstvom, prašinom i drugim mogućim alergenima.

Za kraj…

…atopijski dermatitis ume da bude iscrpljujuć, naročito u periodima kada se stanje pogorša, zato je važno prihvatiti činjenicu da vaša nega zahteva trajnu izmenu rutine, čak i onda kada vam se čini da su se simptomi povukli. Ovo nije stanje koje značajno ugrožava vaše zdravlje i sa te strane ne treba da budi preteranu brigu, ali bi trebalo da imate na umu da je zaštita kože u slučaju ustanovljenog atopijskog dermatitisa jedna od primarnih obaveza kako biste olakšali svakodnevicu.

Alergija na sunce – kako joj stati na put?

0

Letu se radujemo svi, ali postoje i brojne nuspojave koje mogu doneti jako sunce i visoke temperature. Alergija na sunce je sve češća pojava koja na prvi pogled može delovati zabrinjavajuće i koja umnogome može da ograniči vaše uživanje na suncu. Alergijske reakcije na sunce obuhvataju mnogobrojna stanja u kojima se javljaju svrab i cveni osip na koži posle izlaganja sunčevoj svetlosti. Neki ljudi naslede alergiju na sunce, dok drugi razvijaju simptome samo kada su izazvani nekim drugim faktorom, npr. lekovima ili usputnoj izloženosti kože i određenim biljkama. Blagi oblici alergije nestaju bez lečenja, dok ozbiljniji slučajevi zahtevaju lečenje kortikosteroidima.

Šta je zapravo alergija na sunce?

Alergija na sunce je stanje u kojem naš imuni sistem reaguje na sunčevu svetlost, i to tako što kožu tretira kao strano telo. Kako je to moguće? Koža reaguje na sunce, što imuni sistem prepoznaje kao strane ćelije i na taj način dolazi do osipa i plikova. Zapravo, ovakve reakcije se događaju mnogo češće nego što mislimo, ali ih ili ne registrujemo, ili ih objašnjavamo nekim drugim uzročnicima.

Vrste alergije na sunce

Aktinički prurigo (Actinic prurigo) je nasledna vrsta alergije na sunce. Uobičajena je među indijanskom populacijom, mada može pogoditi sve rase, uključujući i belce. Simptomi mogu da se jave već u detinjstvu. Manifestuje se malim izraslinama na telu koje odlikuje jak svrab.

Fotoalergijska reakcija se javlja kada neka supstanca naneta na kožu reaguje sa sunčevom svetlošću. Lekovi, kreme za sunčanje, kozmetika i parfemi mogu dovesti do fotoalergijske reakcije. Simptomi se nekad jave tek posle dva do tri dana. Ovaj tip alergije ispoljava se u vidu osipa praćenog jakim svrabom ili sitnim plikovima ispunjenim tečnošću.

Polimorfna svetlosna erupcija (PLE) najčešći je oblik alergije na sunce. Češće se javlja kod žena nego kod muškaraca i obično počinje u tinejdžerskim godinama. PLE se javlja u obliku osipa koji izaziva svrab a mogu se pojaviti plikovi. Simptomi su vidljivi nekoliko sati posle izlaganja suncu, najčešće u prolećnom periodu.

Solarna urtikarija je retka i izaziva koprivnjaču nekoliko minuta nakon izlaganja sunčevoj svetlosti. Najčešće pogađa mlade žene. Simptomi su razni – od onih blagih do anafilaktičkog šoka. U slučaju koprivnjače, već posle nekoliko minuta provedenih na sunčevoj svetlosti možete primetiti širenje alergije. Uglavnom će se uz koprivnjaču javiti i osećaj peckanja. Osip postepeno bledi, ali u nekim slučajevima koža može potamneti kao posledica alergijske reakcije.

Simptomi alergije na sunce

Iako se alergijska reakcija može pojaviti bilo gde na telu, najčešće se javlja na onim područjima koja su izložena suncu – na rukama, nogama, šakama i vratu, pri čemu je zanimljivo to da je lice obično pošteđeno ove vrste alergije, a za njom odmah  i šake, na kojima se alergija retko javlja. U težim slučajevima mogu biti pogođena i područja prekrivena odećom.

Najčešći simptomi uključuju crvenilo, svrab ili bol, sitne bubuljice koje mogu prerasti u pečate, ljušćenje kože ili krvarenje i plikove. Simptomi se obično pojavljuju već posle nekoliko minuta provedenih na suncu. U rizičnu grupu spadaju osobe koje imaju svetliju kožu, dermatitis ili imaju nekoga u porodici kod koga se već razvila alergija na sunce.

 

Preventiva

Ako unapred znate da ste osetljivi na sunce – ne dozvolite da vam to pokvari ugođaj na letovanju i reagujte promišljeno. Ono što se i inače izbegava, u slučaju alergija na sunce je pravilo koje ne smete prekršiti – između 10 i 16 časova morate biti u sigurnoj hladovini. Sunčanje bi trebalo da teče postepeno, pa izbegavajte da se celim telom izlažete suncu. Osim toga, postepeno povećavajte vreme provedeno na otvorenom, kako bi se ćelije kože prilagodile i odreagovale manje burno. SPF kreme ne moramo ni da spominjemo – jasno je da bez njih ne smete izlaziti napolje, dok veliku ulogu u zaštiti igraju i odeća, sunčane naočare i slično. Obavezno je obnavljanje SPF proizvoda na svaka dva do tri sata, što je sada znatno olakšano s obzirom na pojavu ovih proizvoda u vidu stika ili spreja koje možete lako naneti gde god da se nalazite i svuda nositi sa sobom. Ukoliko znate da je okidač alergije određeni lek koji koristite – prilagodite tajming uzimanja leka i izlaganja suncu, te izbegnite ili jedno, ili drugo.

Nakon sunčanja, veoma je važno da negujete kožu na pravi način, uz hidratantne losione, mleka za telo i slične preparate, među kojima sada možete pronaći i veliki broj onih sa oznakom aftersun, specijalizovanih za negu nakon sunčanja.

Ako imate ozbiljniju reakciju na sunce, lekar bi mogao da vam predloži fototerapiju, odnosno postepeno navikavanje kože na sunčevu svetlost svakog proleća. Prilikom fototerapije koristi se ultraljubičasta lampa za osvetljavanje delova tela koji su često izloženi suncu. Terapija traje obično nekoliko nedelja i radi se na svakih nekoliko dana. Kreme koje sadrže kortikosteroide takođe pomažu, a kod težih slučajeva lekar može prepisati i kortikosteroidne pilule.

Zašto dolazi do lošeg zadaha? 5 najčešćih razloga

0

Loš zadah, poznat i kao halitoza, može biti neugodna pojava koja može uticati na našu svakodnevnicu, a posebno na društvene interakcije. 

Neprijatan zadah može uticati na samopouzdanje, ali srećom uzroci se mogu relativno lako rešiti.

Postoji nekoliko faktora koji mogu dovesti do lošeg zadaha, a u ovom članku ćemo razmotriti pet najčešćih uzroka i kako ih izbeći.

Hrana

Hrana je jedan od najčešćih uzroka lošeg zadaha. 

Namirnice poput crnog i belog luka, ribe, začinjene hrane i alkohola sadrže jedinjenja sumpora koja se apsorbuju u krvotok i završavaju u plućima. 

Kada dišete, miris se širi iz usta. Ova sumporna jedinjenja  mogu ostati u ustima čak i nakon pranja zuba ili žvakanja žvakaće gume.

Još jedan uzrok lošeg zadaha povezan sa hranom su dijete koje su vrlo niskokalorične, što može dovesti do proizvodnje ketonskih tela koja imaju neugodan miris. 

Iz istog razloga, dijete koje su siromašne ugljenim hidratima, ili izuzetno bogate proteinima poput keto dijete, mogu dovesti do pojave ovog efekta.

Loša oralna higijena

Loša oralna higijena je još jedan čest uzrok lošeg zadaha. 

Kada se zubi ne peru redovno i ne koristi se zubni konac, hrana i bakterije se nakupljaju u ustima i počinju se raspadati, stvarajući neugodne mirise.

Zubni plak, koji se nakuplja na zubima i desni, takođe može doprinijeti lošem zadahu.

Prevencija lošeg zadaha povezanog sa lošom oralnom higijenom uključuje redovno pranje zubi najmanje dvaput dnevno, upotrebu zubnog konca i ispiranje usta antibakterijskim sredstvom za ispiranje. 

Takođe je važno redovno posećivati ​​stomatologa kako bi se uklonio zubni plak i skinuo kamenac sa zuba.

Ljudi koji nose proteza ili fiksnu protezu treba da obrate dodatnu pažnju na održavanje oralne higijene.

Pušenje

Pušenje je opštepoznati uzrok neprijatnog zadaha.

Duvan i drugi sastojci cigareta ostavljaju neugodan miris u ustima, plućima i odeći.

Pušenje takođe može da uzrokuje mnoge druge probleme sa oralnim zdravljem, kao što su parodontalna bolest i karijes. 

Bakterije koje se nakupljaju u ustima zbog pušenja takođe mogu uzrokovati loš zadah.

Upalni procesi

Upalni procesi u ustima, poput gingivitisa ili parodontalne bolesti, mogu biti još jedan uzrok lošeg zadaha. 

Bakterije koje uzrokuju ove upale proizvode plinove koji mogu uzrokovati neugodne mirise. 

Parodontalna bolest posebno može uzrokovati jake neugodne mirise zbog džepova u desnima koji se formiraju između desni i zuba.

Osim toga, umnjaci koji su urasli mogu veoma često da izazovu infekciju i neprijatan zadah. Zbog toga, operacije umnjaka su jedna od najčešće obavljanih stomatoloških operacija.

Suva usta

Suva usta, ili kserostomija, takođe mogu uzrokovati loš zadah. 

Pljuvačka igra važnu ulogu u spiranju bakterija i neutralizaciji kiselina u ustima.

Suva usta mogu biti uzrokovana mnogim faktorima, poput upotrebe određenih lekova, bolesti ili stanja. Takođe mogu biti povezana s dehidracijom, stresom ili nepravilnim funkcionisanjem štitne žlezde.

Da sumiramo

Loša oralna higijena, pušenje, upalni procesi, hrana i suva usta su najčešći uzroci lošeg zadaha. 

Važno je obratiti pažnju na ove uzroke i slediti preventivne mjere kako bi se sprečio loš zadah. 

Održavanje redovne oralne higijene, izbegavanje hrane koja uzrokuje loš zadah, prestanak pušenja i konzumacija dovoljno vode mogu pomoći u smanjenju lošeg zadaha. 

Ako se problem nastavi, poseta stomatologu može biti od koristi u dijagnostifikovanju i lečenju uzroka lošeg zadaha.

 

 

Foto: depositphotos

Snaga svetlosti: LED-svetlosna terapija niskog nivoa energije, dr Vidosava Gruber

0

LED-svetlosna terapija niskog nivoa energije (Low Level LED-Light Therapy, LLLT) predstavlja fotobiomodulatornu terapiju koja je prvi put patentirana  1988. godine, od strane  NASA stručnjaka, i prvobitno se koristila za zarastanje rana  astronauta u svemiru.

Kada se primeni na koži, uređaj koji emituje LED svetlost niskog nivoa energije stimuliše međućelijske strukture i molekule osetljive na svetlost. To dovodi do lančane reakcije ćelija, ali se istovremeno pokreću i sekundarni signali, koji nisu ograničeni samo na deo kože i tkiva koji se tretiraju direktno, nego se prenose i na udaljene strukture, tkiva, organe i telo u celini. Svetlost emitovana ovim uređajem na prirodan način aktivira mehanizme organizma koji mu omogućavaju da se samoregeneriše i samoisceli.

Od kada je počela da se koristi 1988. godine, LED-svetlosna terapija niskog nivoa energije (Low Level LED – Light Therapy, LLLT) našla je svoju terapeutsku primenu u različitim granama medicine: dermatologiji, hirurgiji, radiologiji, oftamologiji, onkologiji, kardiologiji, neurologiji, fizijatriji, terapiji bola, reumatologiji, sportskoj medicini, stomatologiji i drugim.

Koji je mehanizam delovanja na ćelijskom nivou?

Fotoni su elementarne čestice elektromagnetnog zračenja, tj. svetlosti u širem smislu, bez mase i naelektrisanja, koji istovremeno poseduju svojstva čestice i talasa. Kako fotoni prenose elektromagnetne interakcije, tako na ovaj način omogućavaju delovanje između dva naelektrisanja.

Prvi zakon fitobiologije kaže da bez apsorpcije nema reakcije, tako da upadni foton mora da bude apsorbovan od strane ciljnih ćelija da bi došlo do bilo kakve reakcije. Kada ćelija apsorbuje foton, on prenosi svoju energiju na ćeliju. Stepen gustine fotona određuje do koje vrste prenosa energije dolazi. Nizak intenzitet fotona pobuđuje ćeliju, umeren intenzitet održava ćeliju, jak će oštetiti ćeliju i usporiti ćelijske aktivnosti, a veoma jak intenzitet će uništiti ćeliju.

Svaka ćelija ima dva praga, prag oštećenja i prag preživljavanja. Ako je nivo reakcije ćelije ispod praga oštećenja ćelije, tj. ako postoji termička reakcija koja je zanemarljiva, dolazi do fotobiomodulacije ćelije i njene aktivosti.

Ova aktivnost ima tri oblika: oštećene ćelije biće popravljene pod dejstvom svetlosti (na primer, ako imaju funkciju da vrše fibroplastnu sintezu kolagena i elastina, tu funkciju će vršiti brže i bolje); ukoliko nema dovoljno ćelija, dolazi do migracije i privlačenja ćelija koje preuzimaju ulogu nedostajućih ćelija; ili dolazi do razmnožavanja postojećih ćelija. Ove akcije se mogu odigrati posebno ili u kombinaciji.

Gorenavedeni koncepti objašnjavaju mehanizam delovanja LED-svetlosne terapije niske energije (LLLT).

Koje su prednosti GENO LED-LIGHT uređaja koji kristimo u centru Vida Estetika?

  • Ovaj uređaj emituje svetlost manju od 1W i spada u uređaje koji emituju LED svetlost niskog nivoa energije (Low Level LED-Light Therapy, LLLT), što omogućava biomodulacijsko delovanje na ćeliju, bez uništenja ćelije
  • Emituje svetlost koja je blizu infracrvenog zračenja, pa nema nikakvog štetnog delovanja
  • Emituje svetlost različite talasne dužine od 423 nm do 640 nm, u četiri boje (crvena, plava,vžuta i zelena), a svaka ima svoje jedinstvene prednosti i indikacije za upotrebu
  • Terapija ovim uređajem je sigurna, bezbedna, bezbolna, pogodna i za najosetljivije kategorije pacijenata, kao što su trudnice, dojilje i mladi
  • Uređaj ima sve ISO i CE sertifikate, a terapija ovim uređajem je odobrena od strane FDA (Američka agencija za hranu i lekove)

Koji su specifični efekti različitih talasnih dužina svetlosti koju emituje GENO-LED LIGHT uređaj?

Crveno svetlo: dužina talasa 640 nm, dubina prodiranja talasa 1 – 6 mm

Koristi se za: smanjenje upale i stimulaciju proizvodnje ATP-a u ćelijama

Ključne činjenice u vezi sa crvenim svetlom GENO-LED LIGHT uređaja:

  • Poboljšava metabolizam ćelija zbog povećane proizvodnje ATP-a u ćelijama unutar mitohondrija
  • Smanjuje upalu regulacijom antioksidativne odbrane i smanjenjem

oksidativnog stresa

  • Aktivira sekundarne impulse u ćelijama, pa se biomodulatorno delovanje svetlosti prenosi i na udaljene strukture i telo u celini
  • Kada se primeni standardni 20-minutni tretman, ukupna doza svetlosti koja se isporučuje u tretirano područje je 32 J/cm2

Plavo svetlo: dužina talasa 423 nm, dubina prodiranja talasa 1 mm

Koristi se za: eliminaciju bakterija

Ključne činjenice u vezi sa plavim svetlom GENO LED-LIGHT uređaja:

  • Energiju plave svetlosti apsorbuju molekuli zvani porfirini unutar bakterija i dolazi do fotosenzibilizacije
  • Izlaganjem tkiva svetlosti dolazi do fotodinamske inaktivacije, procesa u kome svetlost ubija bakterije
  • Kada porfirin apsorbuje svetlost stvaraju se singletni radikali kiseonika koji oštećuju zid bakterija i dolazi do smrti ćelije
  • Kada se primeni standardni 20-minutni tretman, ukupna doza svetlosti koja se isporučuje u tretirano područje je 34 J/cm2

Žuto svetlo: dužina talasa 583 nm, dubina prodiranja talasa 1–2 mm

Koristi se za: drenažu i smanjenje otoka

Ključne činjenice u vezi sa žutim svetlom GENO-LED LIGHT uređaja:

  • Žuto svetlo deluje na mitohondrijalno disanje i povećava proizvodnju ATP-a
  • Stimuliše oslobađanje azotnog oksida koji pomaže u neurotransmisiji i obnavljanju tkiva
  • Smanjuje inflamatorni odgovor smanjenjem otoka
  • Povećava elastičnost kože
  • Kada se primeni standardni 20-minutni tretman, ukupna doza svetlosti koja se isporučuje u tretirano područje je 8 J/cm2

Zeleno svetlo: dužina talasa 532 nm, dubina prodiranja talasa 0,5–2 mm

Koristi se za: smanjenje inflamacije, smanjenje vidljivosti proširenih kapilara, regulisanje sinteze melanina, čime se sprečava pojava hiperpigmentacija

Ključne činjenice u vezi sa zelenim svetlom GENO-LED LIGHT uređaja:

  • Zeleno svetlo smanjuje vidljivost proširenih kapilara i tamne kolutove oko očiju
  • Smanjuje opuštenost kože i povećava njenu elastičnost
  • Sprečava nastanak hiperpigmentacija
  • Sekundarni impulsi koji se stvaraju prenose se i na udaljene strukture i telo u celini (smiruje se centralni nervni sistem)
  • Kada se primeni standardni 20-minutni tretman, ukupna doza svetlosti koja se isporučuje u tretirano područje je 12 J/cm2

Kako izgledaju primeri protokola za tretmane GENO-LED LIGHT uređajem?

Protokoli za kombinovane tretmane

Indikacija: ubrzanje zarastanja i dodatno antiejdž delovanje u završnoj fazi izvođenja Skin Quality antiejdž tretmana

  • Crveno svetlo (20 minuta): pojedinačni tretman sa ili bez Hidro gel peptidne maske koja se istovremeno nanosi na tretiranu površinu

Protokoli za samostalne tretmane:

Indikacija: Rozacea

  • Plavo svetlo (30 minuta): 3–5 tretmana sa razmakom od 5 do 10 dana, ili
  • Plavo + crveno svetlo (30 minuta): 4 – 5 tretmana sa razmakom od 5 do 10 dana

Indikacija: Alopecia androgenetica

  • Crveno svetlo (30 minuta): 3 – 5 tretmana sa razmakom od 5 do 10 dana

Indikacija: Akne vulgaris

  • ALA 13% maska (40 – 60 minuta), koja se prvo nanosi samostalno, pa se onda radi fotobiomodulatorna terapija plavim, pa crvenim svetlom
  • Plavo svetlo (20 minuta), pa crveno svetlo (20 minuta): 3 – 8 tretmana sa razmakom od 5 do 10 dana

 

Ukoliko želite ne samo da izgledate bolje, nego i da se osećate bolje dođite kod nas na tretman fotobiomodulatorne terapije GENO-LED LIGHT uređajem!

Zakažite svoj termin, čekamo Vas!

 

 

Foto: Promo

Rozacea

0

 

Svi smo sigurno iskusili pojavu toplote i crvenila u predelu lica, bilo da se radi o stresnim situacijama, uzbuđenju, boravku na hladnom vazduhu, nagloj promeni temperature kada ulazimo u zagrejanu prostoriju, nakon tuširanja toplijom vodom i slično. To su mahom prolazne reakcije na licu koje same od sebe nestaju sa prestankom dejstva unutrašnjih ili spoljašnjih faktora. Ipak, logično pitanje je i zašto dolazi do ove pojave i zašto je toliko snažna na licu. Koža lica je tanja i osetljivija od kože drugih delova tela, pa su reakcije kože u ovom delu i znatno vidljivije. Međutim, crvenilo i toplota u predelu lica uglavnom ukazuju na još jedan problem, a to je oslabljenost kožne barijere, kao i oslabljenost kapilara i drugih krvnih sudova, što dalje dovodi do trajnih oštećenja i do pojave rozacee, kožnog oboljenja za čije lečenje je potrebno dosta strpljenja i koje ume psihički da optereti jer se manifestuje u vidu crvenila koje se javlja u dužim epizodama, pa čak i kao višak tkiva u kasnijim stadijumima.

Po čemu je karakteristična rozacea?

Crvena koža čela, nosa, obraza, oko očiju, pa čak i ispupčenja koja liče na akne, promena u strukturi površine lica pri kojima je koža grublja i hrapavija, zakrvavljene oči (ako se javlja crvenilo u ovom predelu) ukazuju na simptome rozacee. Vrelina koja prati crvenilo je još jedan simptom ovog oboljenja. Ono što je takođe karakteristično za ovu bolest jeste da se radi o hroničnom i zapaljenskom tipu bolesti, potrebno ju je lečiti čim uočite ovakve promene jer postoji nekoliko stadijuma rozacee, kao i to da pogađa mahom žene, dok se kod muškaraca znatno ređe javlja. Oko 10 % stanovništva pati od ovog oboljenja i radi se o odraslom stanovništvu (javlja se između 20. i 50. godine života, jako retko se razvija kod dece). Važno je napomenuti i to da se radi o progresivnom tipu bolesti, koja pokazuje različite simptome u različitim stadijumima, gde je pomenuto crvenilo početni stadijum, a nastanak viška tkiva već predstavlja krajnji stepen rozacee.

Koji su uzroci nastanka rozacee?

Nije tajna da se kožnim bolestima često jako teško ulazi u trag i da jasan uzrok zapravo ne može ni da se otkrije. Slično je i sa rozaceom, gde se pretpostavlja da svaka preosetljivost kože može biti preduslov za nastanak ovog oboljenja, što znači da ima i mnogo faktora na osnovu kojih možete proceniti da li ste mu skloni. Uočeno je da se rozacea mnogo češće javlja kod osoba svetle puti i onih sa svetlim očima, neka istraživanja su pokazala da je rizična krvna grupa A+, dok se od drugih unutrašnjih faktora izdvajaju i migrene, gastritis, loše varenje, labilno psihičko stanje. Kada je reč o spoljašnjim faktorima, klimatski uslovi, neadekvatna kozmetika, kućna hemija i terapije koje se koriste takođe igraju važnu ulogu. Osim navedenog, genetika i ovde ima svog udela te se smatra da nasledni faktor predstavlja određeni stepen rizika za nastanak rozacee.

Kako da prepoznate rozaceu?

Ako ste zapazili da prilikom snažnijih emotivnih reakcija reaguje i vaše lice, da određeni vremenski uslovi (bilo toplo ili hladno) izazivaju crvenilo, da se lako zacrvenite kada konzumirate alkohol – to mogu biti neki od pokazatelja da postoji eritem. Eritem predstavlja ujedno i prvu fazu ove bolesti (emocionalni i facijalni eritem) i znak je osetljive kože i, verovatno, određenog stepena oslabljenosti kapilara. U ovom slučaju, crvenilo nestaje nakon nekog vremena, ali je svakako simptom koji ne bi trebalo ignorisati. Naime, ovakve reakcije dovode do postepenog slabljenja zidova krvnih sudova, što znači da u početku kratke epizode mogu da se pretvore u crvenilo koje traje nekoliko sati ili dana.

Razlikuju se eritemo-teleangiektatični tip (crvenilo sa proširenim kapilarima i hrapavom kožom, stanje praćeno toplotom u predelu lica), papulo-pustulozni tip (crvenilo lica, prošireni kapilari i gnojnice), fimatozni stadijum (uvećan nos, sa zadebljalom kožom) i okularna rozacea (prilično zastupljena kod obolelih, a odlikuje je svrab, peckanje, suvoća očiju, često liči na konjuktivitis).

Kako se razvija oboljenje?

Nakon što smo ustanovili da je ono što nazivamo osetljivošću lica zapravo možda prvi stadijum rozacee, treba znati prepoznati i druge simptome koji su u stvari dalji stadijumi oboljenja. Najpre dolazi do nastanka proširenih kapilara koje ćete lako uočiti na površini lica (crvenkase ili plavičaste mreže kapilara), što bi bio drugi stepen rozacee. Dalje, ako primetite da se uz tzv. upaljeno lice javljaju i tvrde bubuljice, u nekim slučajevima i gnojne, koje mogu nestati i javljati se iznova, reč je o uobičajenoj pojavi kod rozacee u uznapredovalom (trećem) stadijumu. Naravno, ova ispupčenja nemojte lečiti sami, nego se obratite dermatologu ili kozmetologu. Poslednji stepen rozacee donosi trajna oštećenja u vidu zadebljale kože lica u pojedinim regijama, pa čak i do nastanka viška tkiva (npr. na nosu). Premda rozacea zahvata najčešće pripadnice lepšeg pola, ovakva zadebljanja u pojedinim delovima lica su karakteristična za rozaceu kod muškaraca.

Kako da reagujete i kako se leči rozacea?

Najpre, ne pokušavajte da rešite stvar kremama koje vam se čine pogodnim – poput različitih masti, kortikosteroida i slično. Rozacea zahteva ozbiljniji dermatološki i kozmetološki pristup tako da se naoružajte strpljenjem i sprečite komplikaciju oboljenja tako što ćete već nakon pojave naglih epizoda zajapurenosti pri navedenim uslovima posetiti odabrano stručno lice. Najverovatnije će biti potrebna kombinacija različitih tretmana, pa čak i medikamenata, kako biste uspešno zalečili rozaceu.

Već prvi pregled kod dermatologa može da ukaže na pojavu rozacee te u tom smislu nema mnogo dilema kada je ovo oboljenje u pitanju. Dermoskopski pregled (putem specijalnog aparata koji može da ustanovi sve benigne i maligne promene na koži) ili čak klasičan klinički pregled, predstavljaju prvi korak u lečenju rozacee.

Antiupalni lekovi ili kreme (antibiotici), u nekim slučajevima i antigljivična terapija (antimikotici) verovatno će biti polazna tačka terapije. Dermatolog ili kozmetolog može primeniti i retinoide u jačim koncentracijama, kao i azelaičnu kiselinu (nikako nemojte posegnuti odmah za retinolom ili azelaičnim serumom koje možda koristite u svojoj dnevnoj rutini jer se ne radi o istoj nameni, niti o istoj vrsti proizvoda), a što se tiče svakodnevne nege – verovatno ćete morati da se odreknete mirišljavih proizvoda, a pogotovo onih koji u svom sastavu sadrže alkohol  i da pređete na medicinsku kozmetiku koja je prilagođena vašem stanju i tipu kože.

Koji tretmani pomažu?

Laserski tretmani pokazali su se veoma efikasnim u lečenju rozacee i garantuju dugotrajne rezultate. Procedura je minimalno invazivna i bezbolna, a rezultat su smanjene tegobe koje pacijent oseća tokom akutnog stanja: peckanje, osećaj vreline, crvenilo – polako nestaju. Tretman najbolje rezultate daje u serijama, otprilike od tri do pet tretmana je potrebno primeniti tokom mesec dana kako bi rezultati bili potpuni. Laser deluje direktno na kapilare (koji su u ovom slučaju prošireni i oštećeni) i praktično ih čini nevidljivim, usput delujući na sveukpnu regeneraciju kože.

U pogledu kozmetičkih tretmana, brojni su oni koji zahvaljujući bogatom hidriranju i hranljivim supstancama mogu da preduprede simptome rozacee, ali i da olakšaju akutno stanje. Uz savet iskusnog kozmetologa, pronaći ćete i osvežavajuće rešenje za vašu kožu koje može podstaći i brojne druge korisne procese ispod površine kože.

Kako se negovati kod kuće i kako način života utiče na rozaceu?

Vaš način života može umnogome pomoći izlečenju ili makar kontrolisanju rozacee. Pod tim se ne podrazumeva samo nega u vidu kozmetike, nego i vrsta hrane i pića koju unosite. S tim u vezi, ljuta hrana, alkohol (čak i manje količine), začini, cigarete, naporni treninzi – nisu prijatelji ovog oboljenja i trebalo bi ih izbegavati. U pogledu nege, i ovde je nezaobilazna zaštita od sunca – tako da, nanosite SPF proizvode na lice i onda kada vam se čini da sunca nema.

Tokom dnevne rutine nege budite nežni prema svom licu, bez mehaničkih tretiranja, izbegavajte kućne pilinge i slične eksperimente i dobro proverite sastav proizvoda koji koristite. Voda kojom se umivate mora biti optimalne temperature jer direktno utiče na oslabljene krvne sudove te se savetuje da bude mlaka, kakvi treba da budu i napici koje konzumirate.

 

Foto: Freepik